Koliko puti smo se jur o tom mokirali i se špotali pred svim i govoračem i spikericam i Orf-u, ako hrvatska imene sprogovaraju po nimšku dakle „germanski“. Koliko puti nam se — naravno samo onim ke to i zaista boli — vlasi nastavljaju, ako nositelji hrvatskih prez-, dakle obiteljskih imen ova svoja imena sprogovaraju po nimšku, dakle s u sredini imena ne sprogovaraju kao š a krajno ts ne kao ć ili barem č (npr. Resetarits ili Stipsits — a ne kako bi bilo pravilno Rešetarić ili Stipšić i druge). Ali to, naravno, valja i za hrvatska prezimena Berlakovich i Hergovich, i druge) u ki se to krajno ch sprogovara po nimšku, a ne npr. po englesku, ili znamda još i, kako bi bilo pravilno, po hrvatski dakle s fonemom, glasom č.
Sada nam je Pete Buttigieg, američki političar i kandidat za predsjednika Sad-a po svojoj volji s malteškimi korijeni, otvorio novu, dodatnu mogućnost, kako bi svi oni, ki se sramuju svojega hrvatskoga prezimena ili ga, ako ga jur imaju, onda ga barem svom silom kanu germanizirati, moru elegantno riješiti svoj problem i kriti svoje pomanjkanje samopouzdanosti i samosvisti. Moru se ubuduće pisati Hergovieg, Rechetarieg ili pak Stipchieg. Mi Hrvati i Hrvatice bi to odmah prepoznali kao „naše“ ime. Nositelji tako pisanoga imena bi se digli na razinu američkoga predsjedničkoga kandidata — sve jedno je li je gay ili hetero, ili znamda trans ili uniseksualan — i bi u većinskom društvu (u nas nimškom) elegantno krili svoje hrvatsko porijeklo. A svi ki su dosada to ime krivo sprogovorili, hoteć ili iz pomanjkanja obrazovanja i samopouzdanja ili jednostavno iz antipatije prema svojim hrvatskim korijenom, bi sada isto elegantno mogli obajti svoj kompleks a pred svim i pravilno sprogovoriti ova imena. Glušali bi hrvatski, iako imena sprogovaraju po englesku. A gdo bi si jur dao reći, da ne zna engleski. Tu sramotu si nijedan/nijedna ne bi dozvolio/la priznati.
Sada si predstavite da gdo — polag onih ki tvrdu da se njevo prezime mora sprogogovoriti kako se piše — na radiju ili televiziji prezime slavnoga Shakespearea tako sprogovaraju kako se piše, dakle ša-kes-pe-are, mogao/la bi nastaviti svoju karijeru u ovom uglednom našem poduzeću maksimalno kao kabaretist, ali već ne kao urednik/ca ili spiker/ica. Nažalost u Gradišću ne nalazimo to tako milozvučno i slavno ime Shakespeare, zato niti ne morem ocijeniti kako bi npr. na Orf-u sprogovorili ako bi nositelj toga imena potribovao da se mora tako (po nimšku) sprogovoriti kako se piše.
No, pokidob najvećim dijelom nisu pripravni ni hrvatska imena sprogovoriti po englesku, moglo biti rješenje da je pišemo po maltešku. Hrvatom bi bila kost na mjestu a nositelji dotičnih ime se mogli pak dičiti tim prezimenom!