Franolićeva knjiga o rodjenu gradišćanskomu Hrvatu »Filip Vezdin with contribution to Indic studies at the turn of the XIII century in Europe« (Prilog Filipa Vezdina Indijskim studijam na zalazu XVIII. stoljeća u Europi) potvrda je autorovih širokih kulturno povijesnih interesov i potrebe za ukazivanjem na dioničtvo hrvatskih intelektualcev u opće ljudski dosegi. Franolić u Francuskoj predaje na različiti škola i učilišći a 16 ljet na prestižnom Sveučilišću Rene Decartes (bivša Sorbonne). Sa suprugom i dicom nanovo se 1974. lj. vraća u Englesku. Onde predaje francuski i književnost u Beverley College, New Malden, Surrey. Od 1990. Franolilć je profesor francuske lingvistike i hrvatskoga jezika pri Atkinson College, York University u Torontu.


LONDON — Ta veliki hrvatski jezikoslovac proveo je najveći dio svoga života u zapadnoj Europi tr u Kanadi. Rodjen je 1925. u Rijeki, od roditeljev iz Punta na Krku (vulgo Popić). Studirao je najprije u Zagrebu i onda ponovo u Francuskoj — anglistiku/amerikanistiku, a doktorirao onde 1977. ljeta tezom o francuski posudjenica u hrvatskom jeziku. Bio je jedan od prvih lingvistov ki su znanstvenim istraživačkim djelom (i rezultati toga djela) u najveći europski knjižnica, arhivi itd. probijali barijere neznanja i neistin o hrvatskom jeziku i Hrvati. Uspio je u tom, da se upelja hrvatska kategorija u odgovarajući glavni londonski biblioteka i ustanova. Od djel triba navesti na prvom mjestu ono o »Jezičnoj politici u Jugoslaviji« — u kom je govorio o progonu hrvatskoga jezika, pred i po gušenju  hrvatskoga protulića; pa »Razvitak hrvatskog i srpskog jezika«. Svojevrimeno sam citirao njegov »Povijesni pregled hrvatskog književnog jezika« — i to one podatke ki se odnosu na upotrebu hrvatskoga jezika u austrijskoj diplomaciji (u odnosi s Turskom). Za Gradišćanske Hrvate je važan »Prilog Filipa Vezdina Indijskim studijam na zalasku 18. stoljeća u Europi«. Za Boškovićevo ljeto 2011. nam dobro dolazi njegova »Studija o Rudjeru Boškoviću i Engleskoj«. Posebno su važna, kao orijentiri, njegova anglo-hrvatska bibliografska djela. Spominjamo ga se kada je 1996. ljeta održao predavanja u Beču, a u HN smo objavili članke o njemu povodom dodjele Ina-nagrade toga ljeta. Posebno važno je bilo njegovo predano publicističko djelo za vrime Domovinskoga boja — sve do Japana(!). Preminuo je 11. januara 2011. „Bog mu dal duši pokoj.“      (Josip Seršić)

Kategorije