Uvjerovalovanju priznajemo, da je Crikva sveta, jer ju je osnovao Jezuš Kristuš. A ča se tiče članov, ona je Crikva svecev i grišnikov. Nje oprava je mnogo puti popljuvana i zamažena s blatom, grihom. Zato je reforma uvijek potribna. Ne nek člani, i obični ljudi se moraju povrnuti pravomu duhu evandjelja, nego i to moraju vrh, biškupi, duhovniki i svi, ki nazvišćuju rič Božju.
Evandjelje nas uči kako moramo živiti, ali mi smo mnogo puti čemerni djaki, studenti. Svi mi bi morali imati u naši knjiga mature „odlično“, ali nije tako i zato kriza. Nije Bog ni Crikva u krizi, nego mi vjerniki, jer smo mnogo puta nevjerni. A evandjelje je „radosna vist“ i još se svi ne raduju po njoj. I nas pita Jezuš mnogo puta, kako je pitao Petra: „Petre, ljubiš li me više, nego ovi drugi?“ Ljubiš li me svim srcem? Ča je vridno to prijateljstvo, to hištvo i sve drugo, ako se ne ljubu cijelim srcem. Ča je vridno prijateljstvo s Bogom, ako Boga ne ljubimo s cijelim srcem? A Bog nas ljubi s njegovom bezkrajnom ljubavlju.
Crikva je lice Božje, ka mora biti prema svitu, prema svakomu človiku. Najveću pažnju mora posvetiti onim, ki su najjače odaljeni od nje, ne nek zbog griha, nego ča je još gorje, zbog krive ideologije. Po našu rečeno, ki su drugoga mišljenja.
Crikva mora biti društvo pravoga istinskoga duha. Pripravna na dijalog sa svimi, i s neprijatelji, s od nas odaljenom braćom, pravoslavci, protestanti. Svi ovi su nam braća i to jako jako bliža. Ne hitati kamen na nikoga. Nego blagoslov diliti svakomu prijatelju i neprijatelju. Moliti najveć one, ki su najjače odaljeni od Boga. Ovo mi dojde uvijek u glavu, kad molim Očenaše i ponavljam: „Otpeljaj u nebo sve duše, osebito one kim je tvoja milost najpotribnija.“ Nikoga ne proglasiti zgubljenim, jer mi nismo suci, nego braća med sobom, a brat brata ne sudi.
Uvijek, kad se šećem po Juri i vidim mlade ljude, mi dojde u glavu ova rečenica Jezuševa: oni su ovde bez pastira. A svagdir bi morali nazvišćavati rič Božju, još na krovi, da nas čuju daleko široko.
Pape i biškupi, kao najodgorvorniji i poslani kao apoštoli Božji, s apoštolskim pečatom, dužni su dati gaza, da se čim jače širi evandjelje. Ali i kočiti, šlajfati moraju, kad se pojavu neke struje, ke krivo tumaču evandjelje. Svi mi moramo položiti vozački ispit, kako se voziti i rasprodati evandjelje. Samo kritiziranje ne pelja nikamo, nego zasukati se i na posao, biti misionar u tom krugu u kom živim. Sve je već svecev med takozvanimi laiki, ki nisu ni duhovniki, ni redovniki, jer Duh puše, kade hoće.
Moramo se pomiriti sa svakim človikom, još i s Crikvom. I njoj moramo oprostiti grihe, jer i to su nek ljudi, jer Crikva su ljudi. Ako nima ljudi, nima ni Crikve. Ne institucija stvara Crikvu, nego živi ljudi stvaraju Crikvu. Crikvu moremo prispodobiti s muštarnovim zrnom, jer ju je i Jezuš ovomu zrnu prispodobio. I ča nastane iz ovoga maloga zrna, ogromno veliko drivo, na kom si ptice gnjazda gradu. I mi smo se ugnjazdili na ovom velikom drivu, ko se zove Crikva. Moderna crikva mora biti skormna, daleko od trijumfalizma, ne hlepiti za slavom, za vlašću. Mora bit skroman hodočasnik i stati skromno odzad u crikvi i ponavljati s carinarom: Bože smiluj se meni grišniku!
Crikvi nisu potribni takovi ljudi, ki se giblju na komandu, nego takovi ke Bog komandira, svakoga na svoj način, po daru, koga je od Boga dostao. Ako Duh Sveti ne nadahnjuje ljude, ostanu nezapažena masa, ka ne živi svoj život, nego takov život, kakovoga si je od susjeda posudio. Ne Božji je nasljedovatelj, nego je nasljedovatelj onih, ki larmu, buku viku načinjaju, a sve je ništa, sve je prazno, jalovo.
Ako prihvaćamo da je Koncil peljao Duh Sveti, nima sumlje, da je bila onde nazoči i Marija. Ona bila je s apoštoli na prve Duhe, kad je Duh Sveti doli stupio na nje u kipu ognjenih jezikov. I sada sidje doli nas Duh Sveti u kipu ovih ognjenih jezikov i zato su ti ljudi, ki su primili Duha Svetoga, ognjeni duhi, puni žara, ki zapalu i druge. Marija, ka je prva bila opsinjena Duhom Svetim, neka nas pelja i kaže put, ki k nebu pelja, jer ona je po smrti odmah u nebo zašla, da i nam ravna pute, da i mi po smrti čim prvo tamo zajdemo, kade je ona.
