ŽELJEZNO/HRVATSKA — Od 20. do 26. 6. o. lj., znači predzadnji školski tajedan, od pandiljka do nedilje, školari iz pet škol sjeverna Gradišća, iz Theresianuma, savezne gimnazije i trgovačke akademije Željezna i Matrštofa boravili su u Hrvatskoj.Učiteljica mr. Sanja Abramović i učitelj mr. Ivan Rotter su pratili 41 školara i školaricu, a mr. Angelika Kornfeind je peljala cijeli projekt.

Ona u Željeznu podučava hrvatski jezik u gimnaziji i višoj stručnoj školi u Theresianumu kod časnih sestar.
Pandiljak 20. junija smo rano jutro krenuli prema Plitvičkim jezeram. Dvi ure dugo smo šetali i uživali ta lipi najstariji nacionalni park Hrvatske. Vozili smo se dalje do Šibenika kade smo se smjestili u studentskom domu. Navečer smo malo upoznali grad. Utorak jutro smo se rano ganuli u Nacionalni park Krka. Brodom smo iz Skradina otplovili u park, malo smo se prošetali, napravili slike i se okupali. Bio je doživljaj, se kupati pod slapom rijeke Krke i čuti kako voda žubori kad pada. U restoranu Stari mlin smo odmah uz vodu imali objed. Kad smo se vratili brodom do parkirališća busa, je jedan od dičakov javio, da je zgubio putovnicu, pasoš. Iskali smo ga po cijelom terenu, a pokidob da se nije našao, smo morali na policiji u Šibeniku javiti, da ga je zgubio. Ta cijela procedura nas je stala četire ure čekanja, tako da smo kasno navečer konačno stigli u Dubrovnik. Spali smo u centru staroga grada, u klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića. Naša profesorica Angelika Kornfeind je jur bila jednoč onde, tako da smo friško našli kvartir. Po kasnoj vičeri su svi trudni spali u stelje.
 

U srijedu smo krenuli prema Mostaru. Za nas je bilo neobično, da smo na granica svenek morali čekati, tako da smo dosta vrimena zgubili. Stigli smo pred objedom u Mostar. Bilo je strašno vruće, nije bilo ni malo vjetra. Naručen je bio tipičan bosanski objed u ugostiteljskoj školi, juha, meso na žaru, pljeskavica, ražnjiči i ćevapi, a za desert kolač poljan sirupom. Podvarali su nas sve mladi školari i školarice te škole. Oni se moraju direktno na gostu vježbati. Prošetali smo se do staroga mosta i kroz stari centar Mostara, a onda smo išli dalje u Međugorje. Onde smo pred crikvom zajačili Marijansku jačku „Zdrava Diva“, kupili očenaše, Marijanske kipiće i sviće, a onda smo se vozili dalje u dolinu Neretve. Jur su nas čekale u Vidu, to je stara rimska Narona, male lađe, da upoznamo vodeni sistem neretvanske delte, plantaže i faunu te divne i obiljne pokrajine. Vidili smo čuda ptic, rib i raslin. Vratili smo se tako u Dubrovnik, da smo se mogli još malo okupati.
 

U četvrtak jutro nas je čekala profesorica Nataša Vlahinić, da nas pelja kroz grad. Cijeli stari grad smo obašli. Pogledali smo Onofrijevu fontanu, dva samostane, staru apoteku, Stradun, staru luku i Muzej Rupe. Podvečer smo pak sami pogledali zidine, a dojdući dan smo prošli u muzej u samostanu klarisa na multimedijalnu prezentaciju o gradu Dubrovniku. Po kupanju, neki su bili na malom otoku Lokrumu, su svi zadnji put u lipom Dubrovniku vičerali. Neki su bili pogledati i predstavu folklorne grupe Linđo u Lazareti.
 

Subotu jutro smo krenuli na put domom. Prva štacija je bio Arborteum u Trstenu. Šetanje po parku, u hladu je bilo jako ugodno. Vozili smo se dalje u Ston. Svi smo išli gori na druge najduže zidine svita i imali smo prekrasan pogled na solane i uzgajališća kamenic. Kroz solane nas je peljao sam direktor gosp. Pejić, a organizirala nam je to Maja Mozara, ka u Dubrovniku djela za Maticu iseljenika. Jako živahno je g. Pejić govorio i imao je tri nagrade za one ki su najpažljivije poslušali. Povidao je i o mogućnosti, da se javi prik interneta za berbu soli u julu. Onda dohadjaju mladi iz cijeloga svita, imaju besplatni boravak, a dopodne pomažu pri sakupljanju soli. Objed smo imali u restoranu Vila koruna. Ponudili su nam i školjke ke se uzgajaju u Stonskom zalivu, ali nismo je svi jili.
 

Produžili smo naše putovanje prema Splitu. Spali smo u domu za mlade Spinut. Odmah po smješćenju smo svi išli u centar, da vidimo Dioklecijanovu palaču i kip Grgura Ninskoga. Naravano da si je svaki ča željio, kad je pobadnuo njegov veliki palac (na nogi). Svi smo uživali zadnji večer našega putovanja u toplom Splitu. Nedilju jutro smo se rano odvezli, da bi još po svitlom danu došli domom. Nažalost je oko šesti navečer naše fantastično putovanje došlo do kraja i morali smo se rastati.
 

Lipe utiske i doživljaje nećemo tako friško zaboraviti.
(Školari i školarice Theresianuma, Željezno)

Kategorije