Židovi su bili najmarljiviji u madjarizaciji. Početo od lje­ta 1844. mladi u Pešti osni­vaju „Magyaritó Egylet“ (Dr­uštvo za madjarizaciju), no ugarsko društvo im nije došlo jako u susret. U Ugarskoj je Győző Istóczy u parlamentu načinjao propagandu protiv novodoseljenih Židovov iz Galicije i Ukrajine i istočnih krajin Monarhije. A propagandi su dogadjaji u Tiszaeszláru podžgali pro­ti­vžidovske ćuti do visokoga plamena. U toj debati je su­djelovao i farnik u Židanu Ivan Mušković s polemičnom raspravom, ku mu je jur­ski biškup dao konfiscirati. U Austriji je Karl Lueger gra­dio cijelu svoju propagandu u Beču na slične temelje kao Istóczy u ugarskom parlamentu. Naš prvi priznatiji prozaist Mate Karal je jed­nu od svojih crtic posvetio toj tematiki. Ali bilo bi svakako krivo i nepravično suditi o toj tematiki s današ­njega holocaust gledišća.

U Naši novina se antisemi­tizam za vrime boja pojavi u obliku inzerata 1915. lje­ta kao: Keršćani! Kod keršćanov kupovajte! budeći tako anti stav protiv činzov, ke su si prosili židovski lodnari na zapisano dugovanje. Ta reklama se od toga vrimena redovito pojavljuje u novina.

Gradiš­ća­nskohrvatske Naše no­vine odurava­njem daju vist ka­ko Rusi (mo­rebit propaganda) pred svoji linija na frontu tira­ju Židove, da bi se za njimi mo­gli ušuljati u austrijske linije. Shranjeni antisemitizam ali moremo na­slutiti i u visti, ka­da novine gl­a­sovitoga talijan­skoga pjesnika, oduravatelja Austrije D’An­nu­­nzija otkrivaju kao poljskoga Židova iz Galicije imenom Rappaport.

Od 1917. ljeta se pojavljuju pak visti, da Židovi protestira­ju protiv gospodarov, ki potribuju višu cijenu za svoje po­ljodjelske produkte, a to ide u prvom redu protiv židovskih med-tršcev. Kako vidite se ra­djaju protivnosti iz nategnuto­ga stanja na prehrambenom i opskrbiteljskom polju. A od 1918. se izoštri konflikt med Židovi i duhovniki, ki se gledaju za peljače kršćanskoga seljačkoga ljudstva po riči Sv. Pisma: Udrit ću na pastira i razbignut ćedu se ovce! Ali i za tom tematikom se skriva problematika povišenja cijenov za svakidanji život.

Pri kraju boja pak se mora na tapetu postaviti pitanje pod naslovom „Večno pitanje“ (Naše novine 1918./355) iz diskusije ugarskoga parlamenta. Ali u debati se razlikuje med tzv. dobrimi, poštenimi Židovi starodoseljenikov i novimi špekulanti. U toj debati se ali pokaže i na odgovornost židovske zajednice, kada su njeve huncutarije (Gaunereien) pod­loga za antisemitizam.

Ali svakako je nepravično i pogrišno zbog toga nek Židovom porinuti krivicu. U čemu se vidi krivica:

1. Da su se i kršćani naučili, da nek bedasti ljudi idu na front, spametni se znaju ug­nuti,
2. Širenje prevare, ponevjerenja, nepravičnosti, nepravično po­višenje cijenov — sve se je na veliko histerično porinulo njim.
3. Pak širenje protivbojne propagande u novina, rušenje morala, ke su većinom bile u židovski ruka.

Potribuje se rješenje: Ali ovde nekate misliti na kakova progonstva ali druga silovita sred­stva! To se ne bi dostojilo ker­šćanskomu ljudstvu i protivilo bi se keršćanskoj veri.

U Prvom svitskom boju je bio veliki broj samovoljnih je­d­noljetnih židovskih vojakov. Oni su od 1916. ljeta zbog nenadijanoga produženja boja med oficiri dostali sve veću funkciju i zadaću, jer su drugi u prvi ljeti boja kao hrabri vitezi poginuli na frontu. Osobito su pozvani u službu liječniki, veterinari, patikari, gosp­o­darstveni i trgovački stručnjaki. U ti zadaća su Židovi bili zastupani iznad prosjeka, a to more biti i uzrok za pretirani antisemitizam za vrime Ugarske Sovjetske Republike 1919. ljeta.

(NB)