Alfred Bosch tehnički nije ministar, jer regija nije sam­o­stalna, ali je zadužen za vanj­sku politiku, i evo ča je re­kao o analogijami s 1991. ljetom. Na plakati nalipljenimi po zidina sidišća katalonskih vanjskih poslov, institucionalnih odnosev i transparent­nosti u središću Barcelone stoji poklič: „Sloboda političkim zatvorenikom!“ Na katu te gotičke gradjevine, u koj su nekada davno živili r­e­dovniki, u svojoj fotelji sidi Alfred Bosch. Ta 58-ljetni član stranke Katalonske republikanske livice (Erc) ću­ti se ugodno od kada je prije šest miseci postao conseller za vanjske posle, odnosno „ministar vanjskih poslov Katalonije“, kako ga smatr­a­ju zagovornici nezavisnosti.

BARCELONA — Kroz pro­zor njegovoga ureda vidi se go­tička katedrala iz 14. stoljeća, udaljena dvajset metrov. „U ovoj gotičkoj palači ćutim se dobro i kao povjesničar“, govori ta pisac i poznavatelj povijesti Afrike dokle sa staroga turma nasuprot odjekuju udar­ci željeznoga zvona. Bosch, medjutim, želji pričati o sada­š­njosti i budućnosti Katalonije, autonomne pokrajine na ob­a­li Sredozemnoga morja, kade mnogi od 7,5 milijuni stanovnikov sanjaju vlastitu državu.

Smatrate Španjolsku nedemokratskom zemljom?

To je „low cost“ demokraci­ja. To je demokracija sužena na minimum. Nije usavršena niti sofisticirana kako bi tribala biti u jednoj državi Zapada u 21. stoljeću. To se je pokazalo 1. junija 2017., kad je policija u­pala na birališća u škola, uda­rajući glasače svih generacijov, svih političkih uvjerenj. I to samo zbog toga ča se državi nije vidilo ono ča se je onde dogadjalo. Nije to bila represija protiv jedne jasne ideje, protiv nezavisnosti, bila je to represija protiv biranja i glas­o­vanja, protiv demokratskoga ponašanja.

Počeli ponovno otvarati delegacije Katalonije u svitu. Čemu one služu? Zač ih tribate?

To su službena predstavni­čtva vlade Katalonije.

Jesu li to veleposlanstva?

To su delegacije vlade Kata­lonije. Mi željimo imati odnose sa svimi zemljami svita. S maksimalnim brojem zemalj. Željimo imati odnose svih vr­s­ti: gospodarske, kulturne, šport­ske, trgovinske, akademske, po­litičke… Zač ne i političke?!

Španjolska vlada veli da ne moru biti politički odnosi jer je Katalonija zastupljena putem španjolskih veleposlanstav…

Negdo iz španjolskoga vele­poslanstva pozvao vas je da u­poznate stvarnost ka se trenutačno dogadja u Kataloniji? Kad nismo imali ove delegaci­je, bilo je teško objasniti gdo smo, ča djelamo, zač to djelamo.

Španjolska vlada je poručila ka­ko će nadgledati aktivnosti katalonskih delegacijov. Očekuje­te li nje mjere u suzbijanju dje­la delegacijov?

Neka nadgledaju ča želju. Nisam nimalo zabrinut. Ne d­j­­­e­lamo ništ čemernoga, ništ ne skrivamo. Prirodno je da ze­m­lja objašnjava svoju stvarnost u svitu. Budemo li predstavljali gastronomiju Katalonije u Za­grebu, naravno da ćemo po­zva­ti i španjolsku vladu na ta dogadjaj. Djelamo ča djelaju sve zemlje, i neki gradi to djelaju. To se morebit ne vidi španjol­skoj vladi, ali ovde nije pitanje vidi li se nešto ili ne vidi nekomu nego je rič o istini.

Kako ocjenjujete imidž Katalonije u Hrvatskoj?

Ljudi nas volu. To konstant­no primjećujemo na ulica hrvatskih gradov. Hrvati su nas zadužili simpatijami ke imaju prema nam. Simpatije imamo i u Sloveniji. Posebno bliskom nam se čini dalmatinska oba­la. Kad idem u Split, imam ćut da idem u Barcelonu. Zbog klime, karaktera, pejzaža, hra­ne… Sličnost je velika.

Kako ocjenjujete poziciju EU?

Svojedobno, koliko je držav u početku podržalo nezavisnost zemalj bivšega Sovjetsko­ga Saveza ili Jugoslavije? Diplomacija uvijek bira najkonzervativniji put. On na kom se najmanje izlažeš i najmanje ri­skiraš. To nije nikakova tajna. To nas ne presenećuje. No ono ča nas presenećuje, i ča je po­tribno reći, jest odobravanje kršenja fundamentalnih prav, držanje političkih zatvorenikov, ljudi u egzilu. Način usmi­ren protiv katalonskoga zahtj­e­va za nezavisnošću. Čudi nas što Europa nije stala u obranu demokracije i elementarnih ljud­skih prav. To nam se ne vidi...

Kategorije