Zbog razantnoga širenja koronavirusa u Austriji, austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen, u ovom času vjerojatno najviši politički autoritet u zemlji, obratio se je u petak navečer na javnoj televiziji Orf austrijskim gradjanom, pozvavši ih na zajedničtvo. „Sada moramo svi zajedno kroz ovu situaciju“, rekao je Vd Bellen i pozvao Austrijance da „uzmu ozbiljno“ preporuke austrijske Vlade i stručnjakov, jer se radi o „ozbiljnoj situaciji“.
Ako je cijela Austrija, cijela Europa a u medjuvrimenu cijeli svit u ovoj ozbiljnoj, zapravo iznimnoj situaciji, onda smo to i mi gradišćanski Hrvati, nacionalne manjine, narodne grupe. Kako će se ovo odraziti na nas, na naš kulturni život, na toliko očekivano povišenje državnih sredstav za obdržanje jezika, društvenih djelatnosti, publikacijov i medijov uopće. Moglo bi se reći, da smo bili kratko pred nekim prelomom. Tirkizno-zelena koalicija je barem uvidila da nešto triba poduzeti, poboljšati — i u pineznom i sadržajnom, tj. u zakonskom pogledu. Vidit ćemo, kako će se ova opća nepogoda odraziti ne samo na pineznu situaciju, nego kulturnu, na društveno djelovanje, na zapravo sva područja svakidanjega i svetkovnoga života.
Ćemo po ovoj očigledno naddimenzionalnoj krizi još imati snagu, da bi puno toga opet pokrenuli — ili će preobladati uvjerenje, da su druge stvari važnije, da bez čuda toga, od čega smo mislili, da nam je neophodno potribno, isto ide?
U časi krize, teških časov, općih nepogodov, katastrofov mali, slabiji, nemoćniji su uvijek prvi, ki nastradaju. Jur moremo čuti npr. „…sada su zaista druge stvari važnije“ ili „prvo ide za velike stvari, a onda ako je to pak sve riješeno znamda opet i za manjinske“ ili „…sada moramo svi skupa držati“ — ali samo u pogledu na druge, na opće stanje i na dobrobit većine.
No, nima nikakove sumlje, da nam je zdravlje najvažnije, da smo svi u jednom loncu odnosno kotlu, bilo ki jezik gdo govori, ili bilo iz ke regije je gdo rodjen ili živi. Zato se nećemo potužiti, ako je ispala TV-emisija Dobar dan Hrvati zadnju nedilju zbog izvješćavanja o situaciji okolo koronavirusa. Gdo bi se željio ili mogao suprotiviti Vd Bellenovomu „Sada moramo svi zajedno kroz ovu situaciju“? Samo da nad ovimi sada aktualnimi velikimi problemi i nepogodami, onda, kada je sve opet mimo (kako se svi jako ufamo), ne bi zabili i na manje važne stvari, kako na primjer da ako smo opet svi zdravi — ili još čuda bolje: uopće nismo obetežali — da bi nam bio potriban i dvojezični školski sustav u Beču, da bi tribali znatno poboljšati hrvatsko podučavanje po naši škola u seli širom Gradišća, da bi nas konačno poslušali nadležni političari o čemu jur tako dugo govorimo i ča tako dugo potribujemo!