Velikoborištofka dr. Gerlinda Stern-Pauer (* 9. oktobra 1960.) je svoj jubilej slavila skupa s dipl. inž. Mirkom Berlakovićem (je takaj slavio 50. rodjendan), nje dugoljetnim prethodnikom u funkciji predsjednika Kulturne zadruge u Velikom Borištofu. Skupa su pozvali na feštu, kako jur i pred deset ljet u Kugu. Studirala je psihologiju i serbokroatistiku i je disertirala o navijači u nogometu („Fußballrowdytum in Österreich“). Od 15. ljeta je aktivna u različni društvi a 2003. ljeta je ponovno odibrana na čelo Kuge.
VELIKI BORIŠTOF — Gerlinda je rodjena u jezično mišovitom hištvu Katica Linzer i Wernera Pauera iz Rajnofa. Osnovnu škola je pohodila u domaćem Velikom Borištofu a prirodoznanstvenu gimnaziju u Gornoj Pulji, kade je maturirala 1978. ljeta a je pak išla na studije u Beč, kade je promovirala 1985. ljeta.
U 1992. je priznata i zapisana u listu psihoterapeutov ministarstva zdravlja, a 1993. u listu zdravstvenih i kliničkih psihologov. U 1986. se je poručila s koruškim Slovencem mag. Danijelom Sternom; 1987. porodila je sina Gabriela a u 1989. sina Rafaela. Od 1985. do 1987. je djelala u Institutu za istraživanje u Beču, a 1989. je kao prva namješćena u Hgkd-u u Beču. Od 1992. do 2000. je zaposlena na psihijatričkoj bolnici u Beču (Steinhof) dokle se je pak u 2000. ljetu vrnula u Gradišće kade je zaposlena na Zemaljskoj vladi u Željeznu. Dvoja ljeta dugo je zemaljska koordinatorica za odvisnosti, a od 2002. peljačica ured zemaljskoga savjetnika za socijalne posle i zdravstvo dr. Petra Rezera. U ljetu 2000. se je doselila s obiteljom opet u rodni i domaći Veliki Borištof.
Dr. Gerlinda Stern-Pauer je od svojega 15. ljeta društveno aktivna i je nekoliko ljet dugo bila peljačica katoličanske mladine. U ta čas su mogli uvjeriti tadašnjega farnika u Velikom Borištofu, Joška Preča, da im staru školu stavi na raspolaganje za priredbe a skupa s Hak-om je organizirala Dan mladine 1977. u Velikom Borištofu. Od tada je stara škola sve već postala mjesto komunikacije i angažmana i izvana katoličanske mladeni.
Kad je došla Beč se je angažirala u Hak-u u kom je nekoliko ljet dugo bila tajnica. Od početka je aktivna u onom krugu aktivistov okolo Brujev iz koga je kašnje pak izrasla Kuga. U 1986. ljetu je po prvi odibrana za presjednicu Kuge. U isto vrime je i aktivan član odbora Hgkd-a u Beču i duga ljeta predsjednica Školske sekcije. Pisala je i piše za časopis grad. Hrvatov u Beču Put i za Gradišće Kalendar.
Sudjelovala je na posebnom izdanju Put-a ki se bavi dvojezičnim odgojem dice »Mit zwei sprachen ins Leben starten«. Skupa s Gabrielom Novak-Karall je u ljetu 2002. pisala brošuru »U dvi jeziki doma biti« ku je izdala Zemaljska vlada, Odjel za čuvarnice. Od 2003. ljeta je ponovo predsjednica Kuge i aktivna i svagdir onde, kade je potribno.
Nje dica su po sebi razumljivo trojezična (hrvatski, slovenski, nimški), i postali isto opet aktivni člani narodne grupe — jedan kod Slovencev a drugi kod Hrvatov. Važno joj je, da svim mladim roditeljem i staristarjem more poručiti, da je lako učiti dicu od početka dva i tri jezike, da se samo mora držati nekoliko jednostavnih regulov. Roditelji i staristarji neka ne zdvoju ako dica po nimšku odgovaraju. Važno je da ostanu konzekventi u upotribljavanju hrvatskoga jezika. Na to ča se od malenstva nauču, moru cijeli svoj život graditi — uvjerena je i jubilarka.
Draga Gerlinda! Željim ti Božji blagoslov i sve dobro! Ostani tako vjerna tvojim ciljem i angažirana u svakom pogledu kao i sada. Gdo tebe ima za prijatelja zna ča je prijateljstvo! Živila!
(kornelija berlaković)