Svježe, duhovito, nadahnuto, šaljivo, hrabro, provokatno, pouzdano, samosvisno, ponekad malo i pretirano, na svaki način simpatično s malim „šusom“ pelina i gorkoće, mogao bi biti i gin u posebnom njevom piću… Ovako bi mogli opisati urednički kolektiv okolo NOVOGA GLASA, tromisečnoga časopisa Hrvatskoga akademskoga kluba, ki je prošli tajedan odlikovan kulturnom nagradom Hrvatskoga centra »MINI-METRONOM« za 2016.
Ima brige i doline u svemu ča človik djela, ponekad i diblje i više i duži čas. Ali u pogledu na NOVI GLAS se more reći da se sada jur duži čas penja, plazni gori i da je sedmeročlani žiri o dodjeli »MINI-METRONA« i ovput opet pokazao „zlatnu rukicu“ tim, da je ovu godišnju nagradu jednoglasno dodilio uredničkomu kolektivu nedavnih i sadašnjih urednikov i urednici kao korektorici i genijalnomu layouteru, mogli bi reći i dizajneru NOVOGA GLASA.
Poznato je, da si svaka generacija — a u pogledu na Hak je to s obzirom na studij i fluktuaciju studentov i studentic svakih par ljet — išće svoj put, si kani svoja perja zataknuti na šišanjak i odlučiti sama na komu će se i na čemu „ribati“. Odakle bi oni i znali da je toga svega jur bilo, da se povijest ponavlja, da u mladosti ima brojnih i visokih ciljev, ki se pak brusu i odbrusu, a po dugi ljeti se onda daje račun. Ako je pak još nešto za viditi ča je ostalo, onda su se ova koč mlada „hrabra, trubava, napredna i provokantna“ ljeta na svaki način isplatila. Je li to svaka hakovska generacija za sebe more tvrditi, najbolje one same moru ocjeniti ako iskreno polažu račun. Puno njih se je jednostavno izgubilo, već ke ideje su pukle kao mehur od sapunice, već čega je i ostalo i se dalje gajilo i su se borili za to. No, mnogi iz tih generacijov su jednostavno nestali. Je i takovih ki su ostali i su to dalje djelali, prodikovali, se zalagali i borili za to ča su u mladi ljeti glasili i išli na barikade i demonstrirali, a neki još i gladili. Činjenica je da je Hak od početka svojega postojanja (1947./48.) bio kadrovska kovaonica za manjinske aktiviste i naredne aktere za manjinskopolitički angažman, donekle i borbu za prava gradišćanskih Hrvatov. Puno njih će se sada znamda spomenuti svojih mladih ljeta i znamda će im biti još i žao da si svoje nasljednike nisu došli pogledati, da je nisu počastili svojom nazočnošću i zanimanjem. Da bi nek bilo istina, ča je rekla laudatorica… „Hakovac si do smrti“. Ako stariji imaju važnu zadaću, a to imaju, onda je to i dalje davanje ognja i ne gledanje na „prošlu glorificiranu mladost“ kada je sve bilo „lipše i bolje“ — i se grijati u sve hladnijem pepelu.
Vidit ćemo… ali dobitniki »MINI-METRONA« nam davaju puno ufanja i ohrabrenja, da se oganj dalje nosi!