Ovo smo u HRVATSKI NOVINA objavili prije tri ljeta: Obljetnica — Deklaracija o hrvatskom jeziku danas slavi svoj 45. (sada 48.) rodjendan. Matica hrvatska i još 17 stupov hrvatske kulture suprotstavilo se je 1967. pokušaju jezičnoga unitarizma. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje slavi Dane hrvatskoga jezika (VEČERNJAK). Naglasimo da se ovi „Dani…“ slavu i ovo ljeto različitimi akcijama, sada uz 48. obljetnicu Deklaracije.
ZAGREB/BEČ — „Izniman je datum 13. marca 1967. kada je u Matici hrvatskoj prihvaćena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika, jer se je njom nastojao ukinuti pokušaj jezičnoga unitarizma u jugoslavenskoj federaciji.(…)
Tih ljet u Jugoslaviji je zaprijetila jasna i protustavna pogibelj da srpski jezik pod imenom srpskohrvatski jezik postane jedinstveni državni jezik. Deklaracija je zahtijevala ravnopravnost četiri jezika: hrvatskoga (književnoga jezika), srpskoga, slovenskoga i makedonskoga“ (Dunja Brozović, direktorica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje).
„Nje Institut i ovo ljeto od 12. do 16. marca, upravo je u spomen na Deklaraciju pripravio Dane hrvatskoga jezika, o čijem je održavanju odluku donio i Hrvatski Sabor. (…)
(Onda) je osamnaest vrhunskih kulturnih institucijov, stupov (hrvatske) kulture potpisalo Deklaraciju, ali je ona svejedno doživljena pogibeljnom za društvene i političke odnose, iako je tražila očekivanu pa i zajamčenu, zagarantiranu ravnopravnost narodov, putem ravnopravnosti jezikov, bitnih za samoodredjenje nacije”.
Pred točno petnaest (sada 18) ljet slavili smo i mi, bečki Hrvati 30. obljetnicu (1997.) Deklaracije, slušajući „zapisničara“ iz 1967. ljeta — prof. Radoslava Katičića. Sakupili smo se 1997. u farskom uredu Minoritske (talijanske!) crikve kod patra Nikole Mata Roščića. O tom, morebit drugom prilikom.
(Josip Seršić)