Kad razmišljam o Bogu, ki je od vijeka do vijeka, ča se sve more dogadjati s Bogom u Bogu. Jezuš Sin Božji je pred dvi tisuć ljet stupio na Zemlju, a ča je bilo pred njim, i ča će biti za nami, ča će biti zatim, kad ov svit premine? Bog uvijek stvara. Ča je mogao sve stvoriti prije nas. Znamo, da je stvorio andjele, da su si zli andjeli stvorili pakao.
 

Razmišljam o muki Kristuševoj. Pak mi dojde misao, je ovo jedina muka, ku je Bog trpio zbog nas? More biti, da će imat Bog i već velikih petkov i onda ne on, Jezuš, nego Otac Bog će biti poslan da trpi i spašava ta bića, kim je spas potriban. Sina Božjega, Kristuša je Otac Bog poslao, a sada nam Sin Božji šalje Oca Boga, da trpi sa svojim stvorenjem.

Imamo mi pojma o tom, ča je vječnost? Vječnost je, ka nima početka ni kraja.

Vječnost se ne dā miriti s vrimenom. Milijardi ljet je prema vječnosti ništa, jedna sekunda, ni toliko ne. Ča će Bog svega stvoriti kroz vječnost, mi nimamo pojma. Ali Bog će uvijek poštivati slobodu svojega stvorenja, i onda ako se ponovi ta tragedija, ka se je dogodila u Paradižomu, da je postalo stvorenje neposlušno prema svojemu Stvoritelju, i ča onda? Ne znamo, to je tajna, kako i sve to ča pišem, ali Bog neće nikad ostavit svoje stvorenje u kaši. Bog ulaže svu svoju ljubav za nas, da nas spasi.

Grišnike nosi na svoji rameni u raj, ki se pokaju, kao desni razbojnik, ili hištvolomna žena. Bog tako nosi i mene i tebe, da nas spasi. Svi smo mi na popisu Božjem i Bog računa s nami, ne zbog Njega, nego zbog nas. Aleluja čuti će se uvijek i na vijeke. Grihi padaju kao kroz rešeto plive, a drago zrnje ostaje u rešetki, da postane kruhom. Bog je postao za nas kruhom, a tako i mi moramo postati za Boga kruh nebeski.

Kakova bića more još Bog stvoriti, ako hoće i zač ih ne bi stvorio. Bog hoće, da se već ljudi, bićev veseli s njim na vijeke i da vidi tu veliku ljubav Božju, da je Bog uvijek pripravan trpiti za nas na vijeke.

Človik, Boga se ne tribaš bojati. Bojati se moraš griha, ki te odaljuje od prevelike ljubavi Božje. Ki su u paklu, ti su htili u pakao, to je, nisu htili biti u zajedničtvu s Bogom, nego njegovi protivniki na vijeke, kako i Lucifer i njegovi andjeli. To je tajna zla, ča si pošten dobar človik niti predstaviti, razumiti ne more. Biti protivnik tomu dobromu, predobromu Bogu, ki je zbog nas človikom postao i predstavljen je bio ljudem, kao najveći zločinac i konačno križevan. A sve to je trpio za nas iz njegove prevelike ljubavi prema nam. I ovom ljubavljom voli i na dalje Bog sva svoja stvorenja i ona, ka more još kroz vječnost stvoriti. Takorekuć, nebo biti će nabito puno sa spašenimi. Vidit ćemo Boga, kakov je.

Stoprv onda ćemo spoznati, kad zajdemo u raj, kako se ufamo, kako nas Bog voli. Bog nam veli: Sve za te človiče! Bit ćemo s Bogom još i jedni, ne tako kako je jedno Presveto Trojstvo, ali slični ćemo mu biti, prihvaćeni u život Presvetoga Trojstva.

Znam, da su ovo hrabre misli, ali mislim, da kad Boga susrećemo, su jako slabe, prema tom stanju, ko nas čeka. Bog nadilazi još i najveće, najhrabrije naše misli, jer ovo su misli nek samo jednoga stvorenja, ali ne Stvoritelja.

Proslavljen je Križ Kristušev na nebu, tako biti će i naš križ, naša muka proslavljena u nebu. Svi mučeniki, i Marija su proslavljeni u nebu. Ta križ Jezušev će nas uvijek na vijeke opominjati na preveliku ljubav Božju prema nam.

Zato ti hvala Jezuše za križ, za tvoju preveliku ljubav, ku si nam skazao na Veliki petak i za tu svu ljubav, ku ćeš još skazati svemu stvorenju i onomu, ko još nisi stvorio, ko ćeš još stvoriti, jer u tvojoj vječnosti moreš stvoriti bićev nam još nepoznatih u sve vijeke, ke po Ivanu nigdor prebrojiti neće moći. Ovo moje premišljavanje, ova moja meditacija, ove misli neka nas nosu sve bliže tomu neizmjernomu Bogu, dokle se ne nastanemo kod njega onde u raju, kade on biva.

Ovo ča pišem, je moje premišljavanje o stvaranju drugih bićev, ča pravoda ne morem posvidočiti. Ali gdo bi se segurao reći, da Bog već nikad razumnih bićev stvoriti neće, kad ov svit premine, kroz svoju vječnost, ka nima konca, ni kraja. Da je i pred nami stvarao razumna bića, svidoču andjeli, ke je stvorio, tako more i za nami nastaviti sa stvaranjem razumnih bićev. I daj Bog, da se proslaviš kroz svoju vječnost kroz ta bića, ka si stvorio, i ka još moreš stvoriti, ako hoćeš. Aleluja! Pri Bogu je sve moguće.

p