Ljeto Franza (Ferenca) Liszta: u povodu dvistote obljetnice rodjenja glazbenoga velikana bit će održan cijeli red manifestacijov. Povodom ove obljetnice donosit ćemo još poneki leksikografski tekst o njemu:
Liszt, Franz ugarski pijanist i kompozitor; rodjen 22. X. 1811. u Rajnofu (Raiding/Doborján), umro 31. VII. 1886. u Bayreuthu.
Učio kod C. Czernyja i A. Salierija u Beču tr kod F. Përa i A. Reicha u Parizu. Koncertirao od svojega devetoga ljeta, 1823.-35. pretežno u Parizu kade se je kretao i formirao u krugu istaknutih ličnosti (Chopin, Berlioz, Paganini, V. Hugo, Lamartine, Delacroix, katolički filozof Lamennais). Ljeta 1837.-47. na koncertni turneja u trijumfu proputovao Europom (1846. koncert u Zagrebu), fascinirajući svojim virtuozitetom, muzikalnošću i umjetničkim temperamentom (prema Heineu oduševljenje je poprimalo razmjere »Lisztomanije«). Ljeta 1849. prihvaća službu dvorskoga muzičkoga ravnatelja u Weimaru, tr kao dirigent dvorske opere i koncerta izvodi mnoga nova djela suvrimenikov, med ostalim Berlioza, Schumanna, Spohra i najveć Wagnera (praizvedba Lohringa), a kao kompozitor i pedagog postaje peljajuća ličnost kruga školarov i pristašov (H. Bülow, P. Cornelius, F. Draeseke, J. Raff i dr.) — predstavnikov tzv. Novonimške škole, odnosno novoromantičkoga stila. Ljeta 1861. odlazi u Rim, 1865. ljeta prima niži duhovni red i u tom razdoblju komponira pretežno crikvenu glazbu (oratoriji »Legenda o svetoj Elizabeti i Krist«; »Ugarska krunidbena maša« i drugo). Poslidnje decenije provodi med Rimom, Budimpeštom (kade je slavljen kao nacionalni velikan) i Weimarom, tr na gostovanji. — Svojom mnogostranom djelatnošću kompozitora virtuoza, dirigenta, pedagoga (odgojio već od 400 školarov), zašćitnika i promicatelja mnogih muzičarov tr organizatora muzičkoga života Liszt je odlučujuće uticao na kompozicijsku i izvodjačku glazbenu praksu XIX st. Kao pijanist Liszt je začetnik nove ere virtuoziteta i stvaralac moderne klavirske tehnike i sloga; željeći prenositi na klavir Paganinijev virtuozitet i Berliozov orkestralni kolorit on iskorišćuje dotad neslućene mogućnosti gotovo orkestralni volumen i sjaj. U svoji etida, 19 ugarskih rapsodijov i mnogobrojni programni kompozicija inspiriranimi prirodom, vlastitimi doživljaji (ciklusi »Album putnikov«; »Ljeta shodišća«), literarnimi ili religioznimi temami (»Poetične i religiozne harmonije«; 2 »Legende«) razvio je tehnički virtuozan, briljantan, zvukovno raskošan, interpretativno iznijansiran klavirski stil s melikom improvizacijskoga tipa, slikovitimi zvučnimi efekti i koloritom, ki mjestimice navješćuje impresionizam (»Igra vode u vili d’ Este«).
Pojedina djela su mu i po formalnom planu neuobičajena i nova (sonata-fantazija »Dante«, sonata u h-molu, 2 klavirski koncerti). Za svoj pijanistički repertoar transkribirao je Liszt mnoga tudja djela; orkestralna, orguljska, vokalna i operna. U orkestralnoj muziki izgradio je, nadovezujući na Berlioza, novi oblik: simfonijsku pjesmu. U svojih 13 simfonijskih pjesam inspirirao se najčešće literarnimi sadržaji tražeći tematiku u koj ima stvarne ili simboličke srodnosti s njegovim životom i romantičkom prirodom (»Tasso«; »Preludiji« prema Lamartineu; »Prometej«; »Mazeppa« prema Hugou; »Hamlet«, i dr.). Ovde je razvio izražajno ekstatičan orkestralni stil s kolorističkom instrumentacijom i često smionim i novim harmonijami. Srodne su ovimi djelam dvi Lisztove cikličke simfonije: prema Goetheovom »Faustu« i Danteovoj »Božanskoj komediji«. Lisztov opsežan opus obuhvaća još i djela za komorne sastave, za orgulje, zborske kompozicije, solo-pjesme (oko 80) tr monografije i članke.
Liszt je imao velik broj sljedbenikov širom svita u oblikovanju simfonijske pjesme i rapsodije a uticao je na mnoge i svojim smionim harmonijskim stilom. Njegov klavirski slog postao je uzoran ne samo izravno pripadnikom Novonimške škole nego i drugim, posebno ruskim kompozitorom od Čajkovskoga do Rahmanjinova i Prokofjeva tr Francuzom od C. Francka sve do Messiaena.
(priredio prema [općem] Leksikonu Leksičkoga Zavoda 2. izdanje/J. Seršić)