Amorette se zove zbor mladih divojak iz Dubrovnika, ki je gostovao petak, 11. marca u Beču a subotu i nedilju u Gradišću. Petak su ove mlade jačkarice nastupile u Uredskom domu 4. bečkoga kotara, subotu u crikvi u Šuševu a nedilju je ovih 25 jačkaric oblikovalo mašu u crikvi u Dolnjoj Pulji. Profesorica hrvatskoga jezika na Panonskoj gimnaziji u Gornjoj Pulji, Gizela Čenar je pozvala ov zbor, ki je predstavio vjerske i narodne jačke na hrvatskom, talijanskom, latinskom i engleskom jeziku.

 

DUBROVNIK/BEČ/ŠUŠE-VO/DOLNJA PULJA — Prijateljska veza zbora Amorette i Panoncev, odnosno ljetošnjih maturantov gornjopuljanske Panonske gimnazije postoji od septembra prošloga ljeta, kad su školari hrvatske grupe gimnazije Gornja Pulja sa svojom učiteljicom mr. Gizelom Čenar boravili u Dubrovniku.

 

Nezaboravljivi sastanki, puni lipoga druženja, veselja, sviranja i pjevanja (Hrvatske novine su o tom pisale; op. ur.) su jur onda stali pod geslom „Od srca do srca“, a projdući vikend se je to lipo druženje intenziviralo i još jače potvrdilo. Nadarene divojke zbora Amorette, sa svojom peljačicom Majom Marušić, su naime od petka, 11. do nedilje, 13. 3. bile gosti u sridnjem Gradišću i u Beču.
Pred šestimi ljeti su neke od ovih divojkov jur gostovale kod nas kao pjevačice divojačkoga zbora Andjeli dubrovačke Muzičke škole Luke Sorkočevića.

 

Petak smo naše drage prijatelje željno dočekali u Beču u Hrvatskom centru, kade je organizatorica Gabriela Novak-Karall za nje priredila jako gostoljubljiv prijam pri lipoj atmosferi u prostorija Centra. Bivša profesorica Slavistike u Beču, mr. Branka Zaradić, je ponudila gostom peljanje po Beču, ko su naše mlade Dubrovčanke uživale u svakom pogledu.

 

Pomoću Hgkd-a, Centra i Veleposlanstva RH u Austriji, posebno gdje Ivane Karanušić se je navečer održao koncert u svetačnoj uredskoj dvorani u 4. kotaru, s kimi naši bečanski Hrvati suradjuju. Lipo poiskan koncert su svi gosti uživali i se čudili lipim, zvonkim glasom divojak, ke su tro- odnosno četveroglasno jačile duhovne pjesme, pjesme starih hrvatskih majstorov, hrvatske a pred svim i dalmatinske narodne jačke. Napomenut se mora da jaču sve napamet, a njevi aranžmani nisu laki! Na visokom stepenu, zbrušenimi glasi, velikim veseljem i oduševljenjem su jačile mlade divojke pod stručnim peljanjem njeve dirigentice Maje Marušić.

 

Cijelu grupu je s oficijelne strani pratila gospodja Maja Mozara od društva Hrvatske matice iseljenika, ka nam je pri našem školskom projektnom tajednu lani u septembru čuda pomogla.
Po nastupu su jačkarice otputovale u Gradišće, kade su je njevi domaćini, prijatelji, školari i njevi roditelji, kao i neki jako gostoljubljivi ljudi jur čekali i je smjestili u svoji domi.

 

Subotu, 12. 3. je bio na planu kulturni program. Dopodne smo im pokazali rodno mjesto kompozitora Franza Liszta u Rajnofu. Pokidob se ljetos svečuje 200. obljetnica Lisztovoga rodjenja, je bilo jasno, da to moraju viditi. Nažalost u muzeju priredjuju izložbu, tako da nisu mogli pogledati muzej.
Po ukusnom kineskom objedu kod naše prijateljice Yin Yin smo se odvezli u Kiseg, kade su jur čekali zastupniki Hrvatov u Kisegu, Katarina Schneider i Karol Meršić.

 

Peljanje kroz idiličan Jurišićev gradić se je zvanaredno ugodalo. U svakoj crikvi, ku su nam pokazali, su pred oltarom otpjevale pjesmu, a to je bilo jako dirljivo i neopisivo lipo. Pri jačenju „Ave Marije“ smo imali gusinju kožu. Po razgledavanju varoša su nas kisečki Hrvati još primili i pogostili u svojem društvenom domu, u Hrvatskoj manjinskoj samoupravi, kade su, pravoda, isto zaglušale hrvatske pjesme.
Dobro raspoloženje i veselje su zbor Amorette otpeljali u Šuševo, kade se je pomoću Hkd-a i jako angažiranoga seoskoga društva Šuševo Aktiv organizirao nastup u šuševskoj farskoj crikvi, ka se je napunila s gosti, ki su bili oduševljeni od koncerta mladih pjevačic.

 

 

Po koncertu su Dubrovčanke i naši gimnazijalci vičerali i svečevali u šuševskom novouredjenom općinskom domu. Društvo Šuševo Aktiv sa svojom peljačicom Kornelijom Meršić se je pokazalo u najboljoj sliki. Oduševljena sam od njevoga angažmana, suradnje i gostoljubljivosti. A vičera je za naše goste bila fantastična. Po vičeri uz domaće kolače, ke su spekle mame mojih školarov, se je razvila prava veselica. Moji sadašnji i bivši Panonci, kao i svi ostali maturanti su onako pravo „podižgali“ svojim sviranjem i jačenjem, a mlade Dubrovčanke su se priključile prekrasnim pjevanjem. Za nas odrasle je bio poseban doživljaj, to gledati! Kako sam jako gizdava na moje školare!

 

Nedilju, 13. 3. su pak jačile pri svetoj maši u Dolnjoj Pulji, a po maši su još nadodale kratak koncert i nanovič začarale slušatelje. Po objedu u familija je nažalost došao jako tužan rastanak. Nijedno oko nije ostalo suho, a srca su se još jače zbližila, tako da smo se teškim srcem lučili od naših prijateljic.
Pri cijelom sastanku je vladala neka posebna pozitivna atmosfera. Ako je u pitanju, muzika, pjesma, onda, mislim, ne more biti drugačije. Od svega srca se ufam, da ćemo dalje gajiti naše prijateljstvo, svejedno da li u Gradišću ili u Dubrovniku. Od Gradišća do Dubrovnika, od srca do srca, ča človik već triba?

(Gizela Čenar)

Kategorije