Za Hrvatsko štamparsko društvo kao izdavača tajednika Hrvatske novine (HN) 2019. ljeto će biti prelomno. Ljetos se mora riješiti pitanje kako će se nastaviti s uredjivanjem HN, ke su s novim ljetom stupile u 110. ljeto svojega izlazenja: ili nadalje sa „živom subvencijom“ ili s posebnim odlomkom u predvidjenom novom Zakonu u mediji, ki se zgleda i na manjinske tiskanice i osigurava temeljnu stalnu financijsku potporu.
Moramo i na to gledati, da gdo nije dovoljno naučio hrvatski jezik doma ili u školi, mora se ga i sām učiti i školovati u njem. Ne smi biti društveno doslobodjeno da ljudi samo zbog toga zdivlju na jezik jer njim ne vladaju dovoljno, pak išću izlaz u tom da velu da to „nije njev jezik“. Naravo nije! Kako bi bio kad se ga nikada nisu naučili!?
Ako su nam u interesu slobodni i neovisni tisak, slobodni i neovisni mediji i na našem jeziku, i ako na tom jeziku kanimo sve izraziti tako kako znamo i na drugi jeziki, onda se moramo zato i zalagati. Ne valja argumentirati: „To ionako moremo i kade drugdir čitati“, „To ne tribamo imati još i na našem jeziku“, „To ionako nijednoga od nas ne zanima“! Kakova nemarost i pogriška u argumentaciji. Kakov površan i mlahav pokus se izvući iz odgvornosti!? Sve moramo imati na našem jeziku, i čim već je toga i čim bolje! HN su to zagovarale i nadalje zagovaraju. To smo bili i to jesmo. Gdo to pokušava stavljati u pitanje ili još i denuncira takov stav, samoga sebe pelja ad absurdum.
Gdo ubuduće kani biti na čelu HN morat će i nadalje snivati san o ujedinjenju svih u prvom redu gradišćanskih Hrvatov ali i drugih i Hrvatov i Hrvatic doseljenikov — i to u kulturnom, duhovnom i društvenom smislu, svejedno u koj zemlji ili državi živu, i negledeć na to koj politočkoj stranki pripadaju, i bilo kakovoga su svitonazora.
Ako ne najdemo skupni jezik a tim i skupne zahjteve prema zemaljskim i državnim organom, ćedu nam se oni, kim nije stalo niti do nas niti do našega jezika niti naše kulture, i nadalje rugati, špotati, ćedu nas ismihavati i nikako nas nećedu zeti ozbiljno.
Gdo iz naših krugov iz bilo kakovih uzrokov ne kani služiti ovim vrhovnim ciljem, neka se barem ne povezuje s onimi, ki djeluju, agiraju i viču protiv ovoga i protiv nas.
Hrvatsko štamparsko društvo a tim posebno i HN ćedu u novom 2019. ljetu pokusiti još ojačati komunikaciju a tim i savezničtvo med pojedinimi društvi pred svim i u Narodnosnom savjetu. Financiranje HN mora se riješiti još 2019. ljeta na zakonskoj razini Republike Austrije — ča nikako ne smi niti će odvezati Republiku Hrvatsku da vodi brigu pred svim i o hrvatskom tisku i novinstvu kod gradišćanskih Hrvatov. U tom su nam uzor na primjer Slovenija za koruške i štajerske Slovence, ili Austrija i
Bavarska za Južnotirolce, Nimška za Dance u sjevernoj Nimškoj i Danska za Nimce na nje teritoriju. I nadalje nam mora biti dugoročni cilj dnevni hrvatski tisak — analogno dnevnim hrvatskim radio-emisijam na Orf-u Gradišće.
— I nadalje nam mora biti sridnjoročni cilj izvješćavati o čim već područjev na našem jeziku!
— I nadalje nam mora biti kratkoročni cilj, da dižemo jezičnu kompetenciju pred svim i kod budućih štiteljev i slušateljev i gledateljev hrvatskih medijov.
— To ćemo i sami morati zeti u ruke, ako se koristimo na primjer savjetov Agnjice Čenar-Schuster i da se suprotivimo tomu od čega ona strahuje i ča nam prorokuje ako se sami ne pobrinemo i odmah nešto poduzmemo, da se premini na bolje. To znači: Moramo stvorit uvjete, da će postati atraktivno učiti ov jezik, da se od gradišćansko-odnosno hrvatskoga jezika bude moglo i živiti a da i gospodarstvu potribuje znanje hrvatskoga jezika.
— Da ov jezik uz identifikacijski bude i komunikacijski jezik.
— Moramo se svi skupa pobrinuti i ne smimo odvezati državu i nje institucije i ustanove, da skrbi za revitalizaciju i izgradnju ovoga jezik.
— Tribamo čim već hrvatskih materincev angažirati i zaposliti u naši privatni, društveni i školski ustanova, a naravno i u novinarstvu i u naši mediji uopće da i kroz praksu dižemo nivo i jezičnu kompetenciju dice, školarov, učiteljev a tim i čim većega broja ljudi.
— Moramo pobrinuti i zato, da se i u folkloru i uz sviranje tamburice čim već komunicira na hrvatskom jeziku.
— Sinergije u postupanju i djelovanju na društvenom području i u jezični pitanji kao i u političkom zalaganju bi nas mogli izvući iz mizere — a ako ne vrijeda će biti prekasno!