U mnogi zemlja ovoga svita se 25. decembar svečuje kot vrhunac ljeta. A zač? Postoji li ona prava božićna poruka?
Jur od kraja novembra svitljucaju sviće u mnogi varoški centri i dekoriraju prodavaonice. Na placa i cesta postavljaju božićna stabalja sa svićami i ornamenti. U shopping-centri čujemo kršćanske božićne pjesme. Mnoge karitativne organizacije pobiraju milodare. Poduzeća održavaju božićna svečevanja. S prvom adventskom nediljom si ljudi i privatno rasvićuju svoje stane. Mnogi pišu božićne karte i čestitaju Božić prijateljem i znancem. Tradicionalne božićne karte kažu vjerske motive: Maloga Jezuša, Mariju i Jožefa. Postoju još i karte, na ki se vidi jelva u snigu, idilična snižna krajina ili Djed Božićnjak/ Weihnachtsmann/Father Christmas ili Santa Claus. On ima dužičku bijelu bradu, črljenu jupu i vriću punu igračak ili slatkarijov. Povida se, da na Mikulinju ili Badnjak dici nosi dare. Bojse da živi u blizini Sjevernoga pola i da dohadja na sani, ka vliču jeleni. Na polnoć stupi nutar u stane kroz dimnjak, vrže dare pod božićnu jelvu. Djed Božićnjak ima svoje korene u sv. Mikuli, ki je u 3 stoljeću rodjen u Maloj Aziji (vidi sliku). Nastao je duhovnik i si nakanio širiti ljubav i dobrotu. Stric mu je bio biškup Mire i svi su mislili da će ga Mikula naslijediti. Ali bio je skroman i se bojao te časti, pak je pobignuo u Palestinu, kade je živio samački žitak. Vrnuo se je po nekoliki ljeti upravo kad je umro njegov stric, biškup. Tada već nije mogao pobignuti ter je konačno privoljio da nastane biškup. Pomagao je nevoljnim i širio vjeru. Po narodnom vjerovanju je činio i čudesa. Kot Jezuš je i on smirio uzburkano morje. Svojim blagoslovom je ozdravio dite, komu se je bila zabola riblja kost u vratu. Zato je patron i branitelj dice. Borio se je protiv nepravičnosti i za ljubav prema bližnjemu, u kom je prepoznavao Boga. Umro je 6. prosinca/decembra 327. ljeta. Pokopan je u Miri. Onde je i danas još sarkofag. Zbog turskih osvajanj mu je tijelo prenešeno u talijanski varoš Bari, kade se i danas čuvaju njegove relikvije.
Božićnjak bazira na legenda sv. Mikule. Iseljeniki su si svoje običaje u vezi sa sv. Mikulom sa sobom zeli u Ameriku, kade se Božićnjak zove Santa Claus. U Nizozemskoj se Mikula zove Sinterklaas. Lik debeloga muža s bijelom bradom i črljenom pratežom je populariziralo poduzeće Coca Cola. I tako Božićnjak dolazi na Badnjak i dili dare prilikom Jezuševoga rodjenja. Lipo je, da ljudi vjeruju u dobrotu sv. Mikule. Da si njega opravljaju kot Božićnjaka je čisti anakronizam. Božićnjak ili bilo kako ga zovemo nima veze s pravom božićnom porukom.
(Agnjica Schuster)