Nije to grih, da človik posjeduje, ima zemaljskoga dobra. Bog dao nam je zemlju i rekao, da ju posjedujemo. Zemlja i svako dobro nam je od Boga dano kao dar Božji. Ali nije nam dao zemlju na račun drugih, da neki posjeduju sve, a drugi umiraju od gladi. Imaj zemaljskoga dobra, ali uvijek gledaj i na drugoga, ali ima i on kruha. človik nemore zatvoriti svoje hombare pred drugimi, ki nimaju kruha, nego morao bi je otvoriti. I nek onda bi ispunio Božju zapovid, ka ovako glasi: Ljubi bližnjega svojega kako i samoga sebe.
 

Bog nas je iz ljubavi stvorio, iz ljubavi živimo, i u ljubav se vraćamo, kad iz ovoga svita projdemo. Bog je vas svit iz ljubavi stvorio, i vas svit ljubav podržava. Kad Bog ne bi podržavao nas i vas svit ljubavom, vas svit i mi bi zginuli bez slijeda, kao da nas nikad nije bilo.
Zato neka se ne boju ni oni, ki mislu, da su zgubljeni, jer Bog ima svakoga od nas na oku, bili oni sveci ili grišniki. Kad je došao istočni grih, Bog projde na križ i da život za nas, da se svi spasimo.
Bog je naš Otac: Oče naš, ki si na nebesi, molimo. I jedan zemaljski otac stalno djela, trudi se za svoju dicu, tako se trudi i naš nebeski Otac bez presta
 
nka za nas. Ne drži bič u ruki, da izšiba svoju dicu, nego ljubav, jer ljubav je za čuda jača od šibe.
On je naš pastir i pelja nas na dobre pašnjake. Brani nas od najvećega neprijatelja, od Zaloga. Dotakne se ljudi, i zame je za ruke, bili oni grišniki, gubavi i od barkakove nevolje ranjeni. On je ta „Milosrdni samaritanac“, ki nosi vino i ulje sa sobom, da liječi rane i ojača človika. Poziva sve ki su izmučeni i trpu pod terom i hoće je zlakotiti.
 

Kad kod Jakovljevoga zdenca susretne ženu Samaritanku, prosi od nje vode, jer je žajan, ali ne vode je toliko bio žajan, kao nje duše. Ona mu je dala vode, ali On joj daje takove vode, da već nikad žajna biti neće. A to je Evandjelje, za kim žaja svaki človik i onda, ako nezna da za Evandjeljem Božjim žaja. Svi žajamo za vječnim kruhom i pilom, ko nas pripravi za vječni život.
Je ljudi, ki ovako pomažu: mr će ti Bog pomoć! Zato kad susrećemo nevoljne ne šaljimo je k Bogu, nego mi im dajmo ljubav Božju. Bog hoće kroz nas pomoći nevoljnim. Zato kad ja ne hoću pomoć, je šaljem Bogu, neka im On pomore.
Jezuš ukarao je farizeje, ki imaju veliko posjedstvo, kako danas i naši političari, ali ne dilu si s gladnimi svoj kruh.
 

Svim nam je Bog dao antenu za ljubav, kom ljubav Božju lovimo. Ali antenu usmiriti na Boga, a ne na bogatstvo ovoga svita. Mnogo je ljudi, kim je ljubav usmirena, uprta na bogatstvo ovoga svita.
Imam pred očiju ženu, ka je sve dala ča je imala, poslidnje dva krajcere. I ovo je nek samo Jezuš opazio. Gdo se je ogledao i onda na jednu siromašku ženu? Samo Jezuš!
Koliko je grobov na svitu, kim na križ bi bili morali zapisati: Prezaran je umro, jer nije dostao ljubavi. Gdo ne dostane ljubavi, počne umirati jur mlad. A ljubav liječi ne nek dušu, nego i tijelo. Bolestan je človik bez ljubavi.

I siromah more biti blažen, jer živi iz ljubavi, a mnogo je bogatušev, ki nisu blaženi, jer ne živu iz ljubavi. I ovim bi morali zapisat na križ: Bogat je bio, ali umro je prezaran, jer nije poznao ljubavi.
Hvalu se neki, da su u ime Jezuševo čuda činili. A Jezuš im veli, ne poznam vas. čudo činit, to je Božje čudo, to nije zasluga. Jezuš prokle figovo drivo, jer nije na njemu sada. I drivo se je ošušilo. Ča je človik, na kom Bog ne najde sāda, ljubavi, dobrote? Ništa. Odušit će se kao to smokvinovo, figovo drivo. A morem i takovo čudo učinit, da brige premjestim, sve to je ništa, ako nimam ljubavi.              p

Kategorije