Petar Tyran

Vrlo je zanimljivo a pred svim i hvale vridno, da se u odredjeni vrimen­ski vali različni krugi naših šti­teljev i štiteljic u različni i us­meni i pismeni forumi bavu tim ča bi rado čitali u hrvat­ski tiskanica a pred svim i u Hrvatski novina. Neki to či­nu na znanstvenoj razini i visokoj intelektualnoj argumentativnoj razini citirajući poznate filozofe i medijske mu­droznance. Drugi to činu na temelju svojega čitalačkoga iskustva ča vuču uz čitanja tiskanic na nimškom jeziku.

Je takovih komentatoric i komentatorov, ki tvrdu da se tribamo držati austrijskih  je­zičnih i pojmovnih normov jer oni živu u Austriji i zato kanu čitati visti iz Austrije i pred svim o Hrvati i Hrvatica u Burgenlandu. Drugi opet vi­du pojam „Gradišće„ i „gra­dišćanski“ u njegovoj stvarnoj širini a zato je zanima sve u vezi s gradišćanskimi Hrva­ti u 4 država i 5 biškupijov.

Je takovih ki potribuju da se naše tiskanice tribaju redi­diti po jezičnom standardu „Tete Mare i Bare“ dakle u­glavnom razgovorne razine, obliku. Drugi opet išću duho­vito, znanstveno štivo na hr­vat­skom jeziku i u kom moru vježbati i jezik i dostati infor­macije ke drugdir teško ili u­opće ne more dostati.

Je takovih ki volu gledati slike i natpise ispod slik, jer im je to dosta za potribnu informaciju samo o sebi o svo­ji susjedi. Je i takovih, ki ka­nu čitati na hrvatskom i ki si nisu predobri da uza se imaju ležati rječnik i stalnim i paž­ljivim čitanjem naših tiskanic dižu svoje jezično znanje.

Je takovih ki jur u naslovu kanu viditi ča se je dogodilo i da im se u najkraćem opse­gu i jur prežvakano i probav­ljeno servira informacija. Na­ravno je suprotivnih krugov, ki želju doznati i za pozadinu neke informacije i ki si pa sa­mi kanu stvoriti svoje mi­šlje­nje i dojti do svojega zaključka.

Ima ih i je uvijek bilo, ki broju teme i koliko puti su te teme zastupane i koliko se o nji piše i to prispodabljaju sa svojom osobnom listom ča i želju čitati. Imamo naravno i takovih, ki bi najradje svaki put odredili o čemu štitelji tri­baju štati a o čemu ih ne tri­ba informirati. Svaki naravno to preporučuje po svoji krite­riji. Ovo pak u sumi opet da­va ionako datu široku širinu.

Imamo naravno i takovih, ki bi najvolili da bi pisali sa­mo o nji i o njevom selu ili njevoj krajini, a za druge ne­ka se gdo drugi skrbi. A je pravoda i takovih ki broju ko­liko puti je zastupano ko selo u prispodobi s drugim. A je i takovih, ki glasno i jasno velu, da nje to drugo ne zanima — samo svoje. Za te je pravoda svenek sve i svagdir premalo: štiva, slika i stranic.

No, sve ovo daje vrlo pozi­tivnu sliku. A za Hrvatske novine smimo veselo i zado­voljno ustanoviti. Sve ove kri­terije ispunjujemo. Oni ki ča­šu vidu pol prazno, njim će biti svenek premalo — oni ki čaši vidu pol puno, ćedu se veseliti na mnoštvu svega!

Kategorije