5 prijateljev ili 5 prijatelji?

U nekom razgovoru sam čula rečenicu: „Došli su pet prijatelji.“ U ovoj rečenici imamo dvi pogriške.

Prva je ta, da uz broj pet gl­a­gol stoji u jednini a ne u množini kako je to u nimškom jeziku. Mora se ada re­ći: „Došlo je pet prijateljev.“ Pravilo naime glasi: Kod broja jedan stoji glagol u N jd. (Jedan prijatelj je došao.), kod brojev 2-4, 22-24. 32-34, itd. stoji glagol u množini. (Dva prijatelji su došli.) a kod brojev od 5-20, 25-30, 35-40, itd. stoji glagol opet u jednini. (Pet prijateljev je došlo.).

Druga pogriška se je potkrala u deklinaciji imenice prijatelj, jer uz broje 5-20, 25-30, 35-40, itd. stoji imenica svenek u G mn. a ta ne glasi „prijatelji“ ne­­go „prijateljev“. Ponovimo deklinaciju u množini:

N prijatelji, G prijateljev, D prijateljem, A prijatelje, V prijatelji. L prijatelji, I prijatelji.

Govorači i govoračice, ki nisu imali/imale Hrvatski u škola ili nimaju mogućnosti se red­o­vito pominati hrvatski, izgleda ne ljubu ov genitiv množine, ki je potriban uz odzgor spomenute broje. Vjerojatno su pod uticajem nimškoga jezika, kada koristiti nominativ množine za svaki broj, ki je veći od broja jedan. Zato je krivo: Našla sam sedamnaest puži. A pravilno je: Našla sam sedamnaest pužev.

Isto tako su pravilne sljedeće rečenice: Došlo je par tova­rušev. (a ne: Došli su par tovaruši. Došlo je nekoliko di­čakov (a ne: Došlo je nekoliko dičaki), jer imenica stoji u G mn. i uz količinske priloge (malo, ništ, puno/ču­da, nekoliko, toliko, …)


PS: Ako se čudite zač u ovom tekstu rič „hrvatski“ jednoč piše velikom a drugi put malom početnom slovom, onda si preštite i sljedeći broj ove rubrike dojdu­ći tajedan.

(Zorka Kinda Berlaković; 54.)