Ljubav je zapovid, a more človik na zapovid ljubiti? Ne, ali ako ljubav ne bi bila zapovidom, gdo bi se trsio ljubiti. Ne more se ljubiti na zapovid, ali trsiti se more človik, da ljubi, jer mu sām Bog svituje, zapovida da ljubi. Potribna je zapovid ljubavi, da se človik predomisli kako je ljubav najvažnija, da bez ljubavi ide sve u ništa. Bez ljubavi je sve mlačno, mrzlo. Bez ljubavi človik umira, a još živi, ali nek samo vegetira. Ljubav oživljava, a mržnja, ravnodušnost uništava.

Ča nastane iz človika, ako se ne drži Božjih zapovidi? Ugarske novine Esti hírlap su obavijestila javnost o samoubojstvu glasovite glumice 2. oktobra 1960. ljeta. Na nje 28. rodjendan je uzela uspavljive tablete (Schlafmittel) i prerizala si je krvne žile. Živila je skandalozno. Raspitala se je od prvoga muža, a za njim je došlo ljubavnikov cijela črijeda. Onda se je opet odala, ali nek za kratko i opet je slijedila cijela grupa ljubavnikov. Zminjala je ljubavnike, kako mi bijelo rublje. To je bio nje tužan konac.

Moramo ljubiti, ako ne svojevoljno iz ljubavi, onda na zapovid, jer druge mogućnosti nima, ili ljubav, ili mržnja, ravnodušnost. Bog je ljubav, i nek ljubav nam daje, a mi ne bi davali dalje tu ljubav, ku nam je Bog ulio u srce, ako smo ju primili. Človik mnogo misli na svojega vjernoga tovaruša, na svoju majku i još već, ako nam ju je smrt odnesla. Dite stalno misli na svoju mamu. Junak stalno misli na svoju zaručnju i obrnuto, ljubav je veže iako su daleko jedan od drugoga. Ali ki voli pinez, stalno misli na njega, kako bi si mogao kasu povećati. Gdo voli pilo, ta nek išće, kade se more dobro napiti, da već hoditi ne more, nek ruši se, ali pilo i dalje čvrsto stišće.

Na sve mislimo, nek samo na Boga ne bi mislili, ki nam hoće ne umamljivo pilo, nego veselje, ljubav ulivati u srce.

Sličan se sličnomu veseli, vjernik vjerniku, ljudem ki ljubu. Ali nima prijateljstva med vjernikom i nevjernikom, ateistom. Bog je razdvaja, kad ga jedan ljubi a drugi taji, je ljudi ki i danas prodaju Boga za 30 srebrnjakov, ili još lakocjenije. Za takovoga človika, ki ne vjeruje u Boga, Bog nima cijene. A Jezuš svitovao nam je, da si još i oko izvadimo, ako nas spačuje. Človik, ki ima Boga, ki ljubi, je stokrat srićniji i bez oka od toga, ki ima dvoje oka, ali i s dvimi oči ne vidi Boga. Vjera u Kristuša je vjera ljubavi. Kade nima ljubavi, nima Boga iako ga s usti valujem. Jezuš nije samo glasio ljubav, nego još već činio. Ljubio je svakoga i svoje neprijatelje. Ljubio je grišnike, carinare, pogane, bolesne, siromahe, trpeće, žalujuće. Sa svakim je dobro činio, bez iznimke. Ispraznio je sebe iz ljubavi na križu, ali i na križu uz veliku muku veli desnomu razbojniku: Još danas ćeš biti s manom u Paradižomu.

Sve more prestati samo ljubav Božja ne, ona je stalno na putu. Ljubav nima granice, ne obajde, svakomu se ponudja. Ali je ljudi, ki ovu ponudjenu ljubav odbijaju, kako je ljudi, ki odbijaju ljubav i svojega najbližnjega. Zaman se ogleda na njega svoj bližnji, on krene lice od njega. To činu ljudi, ki nimaju ljubavi, okrenu lice od Boga, kao i od človika.

Ali naša zadaća, još već naša zapovid je, da se okrenemo prema Bogu i tako prema svakomu človiku. Išćemo lice, srce svojega bližnjega. Neka živi Bog, neka živi ljubav i obnovit će se ne nek lice zemlje, nego i naše lice.

Kategorije