Ovo ljeto je turneja folklorne grupe Poljanci iz Vulkaprodrštofa peljala kroz Kanadu i Sad (Sjedinjene Američke Države/Usa). Poljanci su putovali 12 dani dugo, a pogledali su si Toronto, Kitchener, Albany i New York City. Održali su dva jako uspješne nastupe, a treti, u New Yorku, se je nažalost morao otpovidati zbog hurikana »Irene«.
 

VULKAPRODRŠTOF — Petak, 19. augusta su se člani folklorne grupe Poljanci i nekoliko njevih navijačev, fanov, ukupno 38 ljudi, otpravili na daleki put u Kanadu i u Sad. Prva štacija nam je bila Toronto. Po razgledivanju grada smo navečer imali nastup pod geslom „90 ljet Gradišće“. Glavni organizator ovoga večera je bio Johann Brunner, predsjednik društva Burgenländische Gemeinschaft. Onde je oko 300 iseljenikov prve ili druge generacije iz Gradišća i Ugarske uživalo, jačilo i tancalo. Jako je bilo ganutljivo doživiti, kako su se iseljeniki veselili kad su čuli njim poznate melodije i kako ih je veselilo, se pominati na njevom materinjem jeziku. Bilo je gradišćasnkih Hrvatov iz Klimpuha, Mjenova, Stinjakov, Vulkaprodrštofa, Čembe, Čajte i drugih sel. Ali nije bilo lazno do rane zore svečevati, kad smo veljek drugi dan, nedilju dopodne morali svirati u Kitcheneru pri hrvatskoj maši. Potom smo bili pozvani na picnick kod hrvatskoga doma, kade su nas po pravoj hrvatskoj navadi pogostili s pečenim prasetom, čevapčići, pivom i špriceri. Kumaj smo bili pojili, se je nadvignuo strašan vjetar, a mi smo bižali po cijelom velikom mjestu i lovili pladnje, jer pladnji su naravno svi bili od plastike, kako u cijeloj Ameriki. Preselili smo se nutar u dvoranu lipoga doma i počeli svirati. Mrvu kašnje je bilo opet lipo vrime, tako da smo vani mogli nastaviti s feštom i tancanjem uz živu muziku i mogli sklopiti čuda novih prijateljstav. Jako pozitivno smo bili presenećeni, kako lipo se gaji hrvatska kultura ovako daleko od Europe.
 

Drugi dan smo se otpravili u St. Jacobs da vidimo kako živu Menoniti. Oni živu slično kao i Amish u Sad-u. Uopće ne ili samo malo koristu novu tehnologiju. Obliču se kako pred 300 ljet, ali ako je potribno za djelo, smu neki ipak imati traktore, telefone ili još i auto (ali nek ako je črn). Kroz te naše nove prijatelje smo dospili na aukciju zelenja i sadja pri koj Menoniti prodavaju njeve proizvode. To je za sve nas bio posebno neobičan doživljaj, jer tako se kod nas uopće ne trži. Potom smo se odvezli na Lake Huron ki je tako velik, da se ne vidi druga strana jezera. Ćutili smo se kao u Hrvatskoj na morju. Ali kad smo si kupili pivo, smo se zbudili... 9 dolarov za jedno pivo!!! No a zbog toga smo na putu domom morali postati u beerstore-u, kade se plati za jedno pivo toliko kod doma u nekom baru.
 

Utorak smo se odvezli na Niagara Falls. Imali smo rezervirano vožnju brodom Maid of the Mist (divica magle). Bili smo oduševljeni od veličine tih vodopadov i mokri do kože, iako smo svi imali velike plave pelerine. Na prelazu u Sad smo vidili kako bojažljivi i oprezni su državljani Sad-a, ili kako mi velimo, Amerikanci. Ćutili smo se kao kriminalci, jer smo morali dati otiske svih 10 prstov i svakoga su posebno slikali. Tribali su to za svaki slučaj, ako bi bio ki terorist med nami.
 

Navečer smo stigli u Albany, glavni grad države New York. Da je zaistinu bogat grad, smo vidili na ogromni zgrada pred kimi su stali bezbrojni stupi i su bili ogromni parki. Doznali smo, da je to zato, jer Albany dostane dosta poreza od Wall Street-a.
 

Srijedu smo si pogledali Val Kill Cottage, stan kade je živila Eleanor Roosevelt, žena bivšega presidenta Franklina D. Roosevelta, potom stan kade je cijela familija Roosevelt živila i Vanderbilt Mansion na rijeki Hudson, najmanji od 40 stanov familije Vanderbilt, ka je u 19. stoljeću bila tri generacije dugo najbogatija u Sad-u, jer je zaslužila milijarde dolarov pri izgradnji željeznice.
Navečer smo konačno stigli na zadnju štaciju našega putovanja, New York City, ili bolje rečeno Jersey City, u hotel kade smo spali. Imali smo peljanje kroz Manhattan s peljačem ki nam je cijeli čas jačio. Kao pravi turisti načinili smo nekoliko kilometrov, da bi pogledali sve znamenitosti Manhattana, na primjer Broadway, Time Square, Wallstreet, Ground zero, Central park i vozili se uz drugo rajektom mimo Štatue slobode. Kad smo stigli u Chinatown i Little Italy smo se ćutili kod u drugoj zemlji. Navečer smo si pogledali Broadwayshow »Marry Poppins«. Bili smo tako oduševljeni, da se je samo za to jur isplatilo dojti u New York! Zaistinu! No, a kupovanje isto nije došlo prekratko ...
Petak navečer su jur sve visti govorile o hurikanu, uriganu »Irene«, koga su se svi strašno bojali i planirali svakoračke evakuacije. Na stelju su nam poslali poruku, da si moramo kupiti jilo i pilo za 48 uri, za svaki slučaj, ako bi nas morali evakuirati i nam svitovali, da ne idemo van iz stana. Zbog toga smo se mogli odvesti samo u Outlet-centar, kade smo dost pinez ostavili i jako srićni došli najzad u hotel. Pokidob da su se domaći strašno bojali, smo bili skoro sami onde! Nažalost smo jur oko objeda morali najzad u hotel, jer su sve ceste zaprli! No, mi Poljanci smo se — poslušni kako smo — pripravili na tu veliku oluju. Kupili smo si u trgovini dost piva i vina za tri dane. Sidili smo u pivnici, hartali i čekali »Irenu«. Ali jako nas je razočarala, bila je ovde, ali ni nam se javila. Nek visti su nam svakih 5 minut rekli, da je ovde, mrvu vjetra, mrvu godine, a to je bilo. Kod nas, ako Vulka prik ide, je gorje... Ali nismo mogli nikamor, kad je sve bilo zaprto. Bili smo u gradu New Yorku ki nikad ne spi, samo onda kad smo mi bili onde, je spao! Tako je i nedilja po maši i obiljnom objedu prošla s hartanjem, jačenjem i druženjem. A na visti se je dalje čulo o poplava, stabalj ke je srušilo, stani bez struje itd. Pandiljak smo se pak s mišani osjećaji načinili na put domom. Tužni smo bili, da je ovo lipo putovanje bilo jur mimo, ali veselili smo se na dobro jilo i pilo u Gradišću. Bus nas je još jednoč vozio kroz centar grada, da se znamo zadnji put oprostiti, a odlučili smo, da će naša dojduća turneja biti u Europi.
(Nataša Sarić i Marija Kornfeind)

Kategorije