Ivica Heršić je 24. aprila svečevao svoj 60. rodjendan. Pandrofac je dušom i tijelom Hrvat i se od mladih ljet angažira u hrvatskom pokretu. Još kao mladić je igrao u kazališni kusići na pandrof­skoj pozornici a u zreliji ljeti je odibran u predsjedničtvo Hrvatskoga kulturnoga dru­štva u Gradišću. A kao angažirani privatnik organizira vrlo atraktivna i dobro po­hodjena putovanja u Hrvat­sku, pred svim u Dalmaciju.

 

 

PANDROF — Zapravo je Ivica Heršić u hrvatskoj sceni jur od bogzna kada. Svenek je bio društven človik a svenek ga je i gonio nemir, nezadovoljstvo sa situacijom i pogon da poboljša, ča se čini nepotpunim ili da ojača ča je slabo. Tako je u rodnom Pandrofu bio aktivan jur kao mladić u vjerskom pokretu, kašnje pak i u Narodnoj stranki a u zreliji ljeti se je pak pripojio HKD-u i bio najprvo odbornik a pak i potpredsjednik za sjeverno Gradišće. U toj funkciji je ponekad mogao i udriti po sto­lu, ako je vidio ili iskusio kako sla­bo se stoji s hrvatstvom na Hati i na Poljanci — a njegov osobni angažman mu je pošu­š­ljao u uho, da bi još čuda če­ga bilo moguće, ako bi nek bi­lo malo već angažmana, uvje­re­nja i hrabrosti, a ne toliko popušćanja pred svim i u pogledu na hrvatsku rič. U do­ma­ćem Pandrofu je morao iskusiti kako friško more ginuti je­zik i da se samo mala šakica ljudi, bili bi još tako jaki i u­vje­reni, ne moru tomu odupriti.

 

Ali ča je to je, i Ivica — neki ga bolje poznaju i kako Hanzi ili „Joža“ — je u tom, čini se, nepopustljiv. Zato nije ni svenek lako s njim diskutirati, a još manje se njemu suprotstaviti. Ali isto kako je uspio kao poduzetnik s velikom tan­kar­ni­com na padrofskom raskršću, tako je uspio i u najviše i naj­odgovornije funkcije u HKD-u.

 

Ponekad je kanio i sve hiti­ti, ali ipak mu je stvar bila važni­ja od osobne oholije i razočaranja. Zato danas svoju upornost i svoju snagu stavlja na raspolaganje kao blagajnik dr­uštva. A u toj funkciji se jur more stati, da mu se ponekad sfakne ka ta izreka, ku bolje ne bilježimo. Nastupio je te­ško nasljedstvo, jerb po odličnom dr. Valentinu Grandiću u fun­k­ciji blagajnika Hkd-a, a uza to su nastali časi teži, reci: manje je pinez a sve je nastalo dra­že. U toj žakljivoj situaciji čuvati živce i mir, nije svenek lako, a još teže za tako impulzivnoga človika kakov je jubilar Ivica.

 

Tijekom ljet si je stekao i visoko priznanje u Hrvatskoj, i malo koga je mjesta uz dalma­tinsku obalu, kade Ivicu Her­šića ne bi poznali. Ali za njega se zna i u kotinentalnoj Hrvat­skoj, naravno i u Zagrebu — a pred svim on zna Hrvatsku kao svoj vlastiti žep. A ako gre za­to kade se dā dobro jisti, i za malo mlednije mošnjice, nov­čanike: Ivica ima sigurno do­bar savjet.

 

Jur duga ljeta organizira pu­tovanja u Hrvatsku, a ta puto­vanja ne samo da su odlično organizirana, zahvaljujući nje­govoj gospodarstvenoj nadare­nosti, se je ljudi uglavnom mo­ru i priuštiti, lajstati. Živio u zdravlju i zadovoljstvu!

(pt)

 

Kategorije