Austrija do 1. julija o. lj. mora odlučiti hoće li za još dvoja ljeta produžiti ograničenja za djelo hrvatskih državljanov. Austrijska ministrica djela Beate Hartinger-Klein (Fpö) je protiv potpunoga otvaranja tržišća djela hrvatskim državljanom ovo ljeto. „Razmišljamo o tom da u potpunosti iskoristimo prijelazno razdoblje od sedam ljet za Hrvatsku“, izjavila je B. Hartinger-Klein. „Moramo uzeti u obzir 400.000 nezaposlenih u Austriji. O tom ćemo izvijestiti Europsku komisiju do 30. junija i navesti naše argumente za to“, dodala je ministrica.
Ovo je pravoda meč s dvimi oštricami. Jedna je da sa zapravo jakim odlivom pred svim i inteligencije i školovane i stručne djelatne snage iz Hrvatske ova zemlja zgublja nevjerojatno kreativnoga i inovativnoga potencijala, ki fali doma, pak fali u zapravo u svi područji. Tim da čim već mladih ljudi biži iz zemlje i zbog političkoga a pred svim društvenoga a nad svim gospodarskoga uzroka, to ne baca dobro svitlo na Hrvatsku, a još manje na nje političare i gospodarstveni sistem. More biti zemlja toliko bogata prirode i lipa — aku u njoj nima dovoljno kreativnoga ni djelatnoga potencijala, njoj sve to malo ili ništ ne koristi. Ako npr. ima još tako lipe obale uz Jadransko morje i još tako lipe hotele — ako nima stručnoga personala, onda to puno ne koristi i gosti ćedu si iskati druge destinacije za odmor. Ako zdravstveni sistem ne funkcionira kako smo ga naučni u Europi, onda ćedu liječniki bižati iz zemlje pred svim i zbog znatno više plaće, ćedu vrijeda i pacijenti dojti za njimi da se u drugi zemlja daju liječiti. Ako tehnološki segment nije dovoljno razvijen, onda odliv mlade djelatne snage pelja do kolapsa u cijeloj Hrvatskoj, itd.
Druga je strana, da bi zabrana hrvatskoj djelatnoj snagi da dojde u Austriju i se ovde zaposli značilo veliku škodu za hrvatsku zajednicu. Najvjerojatnije ni sama zajednica si toga nije svisna, kakovo obogaćenje bi to značilo za društveno i kulturno djelovanje a pred svim i za jezično ojačanje. U tom su nam najbolji primjer Madjari, ki su svojim dolaskom u Austriju nevjerojatno ojačali narodnosnu snagu madjarske zajednice i u Gradišću a pred svim, naravno, i u Beču. Za češku narodnu zajednicu češko doseljeničtvo u Beču znači da ima intaktnu, djelotvornu i vrlo uspješnu dvojezičnu gimnaziju u velegradu Beču i da ta škola nastaje sve atraktivnija i za takove školare/ice kim češki ili slovački jezik nije prvi jezik.
Za Gradišće moremo reći, da je priliv hrvatskoga življa iz Hrvatske a pred svim i iz Bosne u 1990-ti ljeti popunio naša sela s novom jezičnom snagom. To vidimo zapravo kod svakoga jezičnoga naticanja, pri kom upravo dica doseljenikov osvajaju nagrade u naticanju u hrvatskom!