Po prvi put po priličnoj du­goj pauzi je Hrvatski centar srijedu, 7. oktobra, opet pri­redio Centar-razgovor. Pr­ostorija Hrvatskoga cent­ra je bila puna i zbog mjer protiv koronavirusa, da mo­ra med stolci biti barem me­tar razmaka. Gost moderatora Petra Tyrana je bio hrvatski veleposlanik u Beču Daniel Glunčić. Razgovor je bio planiran za vrime pred­sjedavanja Hrvatske Vijećem Europe. Interesiranoj publiki verzirani pripovidač Danile Gl­un­čić je dao uvid u svoj život, svoje političke stave i u zadaće diplomacije. 

BEČ — U ugodnoj atmosferi na veliki črljeni fotelji sidio je hrvatski veleposlanik i odgo­vorio na pitanja moderatora večera Petra Tyrana. Zajedno su analizirali Glunčićevo od­rastanje u Nimškoj kot i uticaj te države na njegov politički i diplomacijski put i filozofirali o istini i o tomu, kako zahadja­ti s istinom u diplomaciji.

U drugoj polovici razgovo­ra mogla se je i publika uklj­u­čiti u diskusiju. Nadovezalo se je na jur spomenute teme i po­svetila se je pažnja odnosu Au­strije i Hrvatske odnosno ulo­gi gradišćanskih Hrvatov u iskanju skupnih točak med timi dvimi državami. Raspoloženje je bilo dobro, Tyranova pitanja — kot je rekao veleposlanik Glunčić — su bila „ugodna“. A na oni mjesti, kade morebit nisu bila, je Glunčić pokazao, kako dobro barata svojimi diplomacijskimi vještinami.

Vje­što i pažljivo je izabrao riči kritizirajući pojedine točke prez da bi zbantovao i prez da bi ispao iz takta. 

Glunčić, ki ima korijene u Omišu u Dalmaciji, se je — ne­obično za hrvatskoga veleposlanika — rodio u Nimškoj. Nje­govi roditelji su onde biloi zaposleni kotno gastarbajteri i on­de „djelali na hrvatskom identitetu“ i učili sina hrvatski, pred svim dalmatinski varije­tet. Pohadjao je i jugoslaven­sku školu u Nimškoj, kade je učio prvo hrvatski; po minja­nju nastavnika i srpski. Stopr kad je nastavnik komentirao sliku goristaloga sa sljedećimi riči: „U ovo mi ne vjerujemo“, Glunčićeva majka ga je ispisa­la iz škole — kot je na jako ša­lan način povidao. Vjera je, ada, zauzela važno mjesto u Glunčićevoj obitelji. Kot je Glunčić već puti naglasio je i on bio jako uvezan u djelova­nje Katoličanske crikve i nje ustanove. Glunčić je študirani teolog, koga je najveć zanima­la „kršćansko-socijalna nauka Crikve“ i kombinacija politike i teologije. Uz študijum se je onda počeo i friško stranački angažirati. Stupio je u Cdu, iako gaji „simpatije prema ne­kim elementima socijaldemokratske politike i svjetonazo­ra“. Mjerodavno su za njega bila 90-ta ljeta, kade su socijalisti u Bonnu demonstrirali protiv osamostaljenja Hrvat­ske. Nasuprot Junge Union je bila za osamostaljenje Hrvat­ske. U istom hipcu je Glunčić ali ubacio, da te akcije nisu bi­le usmjerene protiv Hrvatov, nego više da dostaju odredjenu glasačku klijentelu. Tomu odgovara i Glunčićeva izjava, da se jako dobro razumi sa socijalisti. Podržavanje dobrih kontaktov svim ljudem i važnost diplomacije za politiku su ga učili Nimci. Ta nimški know-how je mogao onda transferirati u hrvatsku ambasadu u Nimškoj, u čiju izgradnju je od početka 1993. ljeta bio ukl­ju­čen. Stopr 2012. se je odselio u Hrvatsku, da bi onde djelao. 

Na Tyranovo provokatno pi­tanje, da osebujno austrijska livica smatra Hrvate „lošimi us­tašami“, a Srbe „dobrimi partizani“, je otvorio Glunčić, ki je po svoji riči još nije bio kon­frontiran s ovom predrasudom, diskusiju o kulturi spominja­nja, nadovezujući se na Pliberk i holocaust. U Pliberku da je manjak dijaloga s predstavniki Pliberka i da falu mladi Hrvati u Austriji, ki se politički — bez obzira na politilku stranku — angažiraju. U tom da su drugi doseljeniki bolje integrirani i zato i bolje zastupani. Na već mjest razgovora je naglasio svoj stav, da oštro odbija sve vrsti fašizma i antisemitizma. Za njega je ipak pogriška, da se pokušava spojiti holocaust i Pliberk. Holocaust je bio pr­o­ces, a Pliberk dogodjaj sa žrtvami različnih narodov, a tih se triba spomenuti. On zagovara komemoraciju isključivo u crikvenom obliku, jer ne smi se zaboraviti i ne smu se negi­rati čini, samo kad se ljudem ne vidu. Samo ta kultura spominjanja omogućuje budućnost. 

Glunčić, ki je od 1991. član Hdz-a, iskreno je napomenuo kako je stranački obojen, ali da diplomacija nije stranačka politika. On želji zastupati interese svoje države i stoji u službi svakoga državljana. U vezi s tim su Tyran i Glunčić tematizirali zatvaranje granic prema Hrvatskoj kot i Glun­či­ćevu javnu kritiku o tom postupku Austrije. Glunčić je naglasio kako ova kritika nije bila samo u interesu Hrvatske, nego čim već kanio je i ukazati na moguće buduće prob­leme Austrije i poručio je ka­ko zatvaranje granic nije u europskom duhu. Koronakriza i zatvaranje prvo Tirola, kade djela čuda Hrvatov, a onda granic zauzeli su ambasadu, tako da nisu mogli dojti do izražaja u pogledu na predsjedavanje Hrvatske Vijećem Europe unutar Europske unije, kako je razložio situaciju na kritičnu napomenu iz publike. 

Na koncu razgovora dao je Glunčić uvid u svoje diploma­cijsko djelovanje. On pokušava uvijek forsirati zajedničke točke dvih držav, a gradiš­ćan­ski Hrvati su za njega most za takovo približavanje. Istim Â Ê mahom je pohvalio Hrvat­ski centar kot integrativnu us­tanovu da bi je prispodobio s iseljenom Hrvatskom u Nim­škoj. Hrvatski jezik da je za nj­ega strateška odrednica i osi­gurao je suradnju u pitanju dvojezičnoga školstva u Beču. Ovde želji biti posrednik, ov put med gradišćanskimi Hrva­ti i u zadnje vrime doseljenimi Hrvati i Hravticami. 

Daniel Glunčić je rodjen 6. lipnja 1970. u Grünstadtu u Nimškoj. Diplomirani je teolog. Kao diplomat je djelovao u Bonnu i Berlinu, potom i kao državni službenik u Službi za medjunarodnu pravnu pomoć Mvep-a, peljač ureda ministrice Bušić tr savjetnik ministra Kovača. Predsjednik je Nim­ško-hrvatskoga društva.

Daniel Glunčić je do povrat­ka u Hr­vatsku 2012. ljeta bio i član nimške Kršćansko-demo­kratske unije, glasnogovornik Hrvatskoga svitskoga kongresa Nimške i aktivni član Nim­ško­ga Črljenoga križa (Drk).

Član je katoličanske udruge znanstvenikov i akademikov Unitas-Salia, Nimškoga-atlantskoga društva. Odlikovan »Spomenicom domovinske zahvalnosti«. Od 1991. ljeta je član Hdz-a u Nimškoj, tajnik Odbora Hdz-a za vanjske i eu­ropske posle, član Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje posle tr Odbora za zašćitu okoliša, energetiku i rudarstvo.

(Tereza Grandić)