„Kada je ljeta 1847. u Osijeku senator Pajo Kolarić utemeljio prvi tamburaški zbor i tim položio temelj organiziranom muziciranju na ovom našem narodnom glazbalu, instrumentu, more se s punim pravom reći da su se u Kolarićevomu tamburaškomu zboru združili svi narodni trzalački instrumenti — a to su bile samice i dangube. U drugoj polovini 19. stolj. u Osijeku dominirala je tamburaška glazba. Uz amaterske zbore razvijali su se i profesionalni, a tamburaška glazba počela je svoje putovanje po svitu.
Utemeljitelj prvoga tamburaškoga zbora u Zagrebu bio je Mijo Majer, ki je na zagrebačkom sveučilišću osnovao ljeta 1882. lj. tamburaški zbor pod imenom Hrvatska lira. Prvi koncert održao je sa svojimi tamburaši 2. junija 1883. ljeta. U jesen istoga ljeta ostavlja Mijo Majer Zagreb i polazi na daljnje studije u Beč, kade se bavi osnivanjem tamburaških društav i komponiranjem.
Ljeta 1888. oglasila se je tamburaška glazba u Beču, prilikom Svitske izložbe i potom raširili su se tamburaški zbori po Austriji a naročito Gradišću, tako, da su gradišćanski Hrvati prik svojih studentov ki su bili na studiju u Beču ili u Zagrebu došli u kontakt s tamburom. U Beču su u tom vrimenu Hrvati imali dva tamburaške zbore pod imenom Hrvatska i Prosvjeta, a ov drugi imao je važnu ulogu u širenju tamburaške glazbe prema Pajngrtu (1923. op. ur.). Tako je med prvimi tamburaškimi dirigenti bio Martin Borenić, rodjen u Cogrštofu 1850. lj., kako je napisao pokojni kanonik Martin Meršić.
Tamburaško društvo Prosvjeta utemeljeno je 1894. ljeta, dakle još u vrime Monarhije i od toga vrimena osnivani su brojni tamburaški zbori po svi seli u Gradišću. Naročite zasluge za širenje ove hrvatske narodne umjetnosti pripada prof. Feriju Sučiću. Da samo spomenem — Pajngrt, Raušer, Nova Gora, Trajštof, Uzlop, Dolnja Pulja, Borištof, Klimpuh, Filež pak Pandrof. Danas u Gradišću, kako piše mag. Robert Sučić, ima tridesetak aktivnih tamburaških orkestrov i društav.
U povijesti tamburaške glazbe ostat će zapisano da je davnoga 1965. ljeta — u nedilju 25. aprila — Tamburaški orkestar Hrvatskoga akademskoga kluba iz Beča pod ravnanjem svojega dirigenta Roberta Sučića nastupio na III. Festivalu tamburaške glazbe u Osijeku. Na programu su bile skladbe Josipa Andrića „Gradišćanske elegija i ples“ tr „Pjesme iz Gradišća“ dirigenta i skladatelja Ferija Sučića.
Od toga vrimena proteklo je četrdeset ljeta, kako bi se dirigent maestro Jive Maszl odlučio pojti tragom Roberta Sučića i prijaviti svoj orkestar iz Pandrofa za nastup na »Medjunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe« u Osijeku“ — je pisao Julije Njikoš.
Za ta festival ljetos je Feri Janoška za Pandrofce napisao „Pannonische Impressionen“ s čim je ov orkestar imao austrijsku premijeru u gradskom kazališću u Bruki. Janoška je u ovu svoju kompoziciju upleo muziku narodov na ovom području — a Jive Maszl je presenetio kompozitora tim, da je na prvi glas napisao tekst, pjesmu (koga je jačio tenor Robert Maszl): o neuslišenoj, dakle nesrićnoj ljubavi.
„Nazdravica mornara“, je koncertantni kusić po narodni motivi a kompozitor je Vilim Gustav Broz! To je bio obavezni kusić na festivalu u Osijeku. Za izvedbu ovih dvih kompozicijov je Tamburaški orkestar »Ivan Vuković« sada jur po četvrti put odlikovan zlatnom plaketom Paja Kolarića.
Pred 20 ljet je tamburica Pandrof snimila svoju prvu LP-ploču a ujedno i muzičku kasetu »Naše najlipše jačke/Unsere schönsten Lieder«. Publika je jur tada bila oduševljena, a nastupi i turneje su Pandrofce peljali ča do Istočnoga Tirola. U 1995. su utemeljili i vlašću plesačku grupu u istom ljetu su u Bruki pri koncertu uživo snimili prvi CD s naslovom »Live«. Jedinstveno u povijesti ovoga društva ali i gradišćanskih Hrvatov je bilo, kad su pred deset ljet za nosač zvuka i za pozornicu postavili jačenu igru »Jahreszeiten einer Liebe« (Ljetne dobe ljubavi). Jačkari i jačkarice Bečke narodne opere su tada bili preuzeli glavne uloge u ovom kusiću ki vuče korene iz istinitoga dogadjaja. Redovito ov tamburaški orkestar pojačaju dva tenori, sin dirigenta, Robert Maszl — ki je član ansambla u Luzerner Theater u Švicarskoj — i u Gijeci rodjeni Joachim Moser, ki je član ansambla Bečke narodne opere i ki putuje po angažmani širom svita. Vrlo impresivna je bila i Maszlova izvedba Jezuša iz Webberove »Jesus Christ Superstar«. (uredn.)