Farnik u Malom Borištofu, Stipe Mlikotić je 5. septembra svečevao svoj 60. rodjendan. Don Stipe si je stekao ime ne samo kao človik, ki diboko razmišlja i komu se kroz cijeli službeni svit vuče črljena nīt filozofije Jeana Paula Sartre-a, nego ki ova svoja filozofska razmišljanja pokušava uplesti i u nediljne prodike, a pred svim i u svoju kolumnu u Crikvenom Glasniku „Pogled iz nugla“. Vrlo prepoznatljiv je i po svojem angažmanu na području likovne umjetnosti, ča se kaže i u redoviti izložba slikarov u galeriji maloborištofskoga farofa. A na svaki način spominjanja vridna je i njegova zbirka čripov i drugih povijesnih dokumentov, ke je našao iskajući po lapti okolice. (uredn.)
MALI BORIŠTOF — Rijetkokrat da jedan farnik svečuje ukupno 125 ljet. Kod farnika u Malom Borištofu, Stipe Mlikotića brojimo ovako: postignuo je 60 ljet života, 35 ljet je u Željezanskoj dijecezi, 25 ljet u Malom Borištofu i pet ljet u Gerištofu. Za sve se je Stipe zahvalio u nedilju 5. septembra pri žetvenoj zahvalnici najprvo Gospodinu Bogu, svojim pokojnim roditeljem. Zahvalio je Gospodinu Bogu da imamo opet novoga biškupa Hrvata, Egidija Živkovića ki je bio svetačni prodikač. Na početku svoje prodike se je zahvalio na pozivu i je blagoslovio žetvenu korunu pred crikvom i je naglasio, da je došao svečevati s hrvatskim narodom i s hrvatskimi duhovniki iz cijeloga Gradišća. Novoimenovani biškup Egidije Živković je imao tri točke u svojoj prodiki: kočku, peteha i oslicu. Sliku kočke da Jezuš koristi, kada opisuje svoje posljanje Izraelu, da je došao izraelsku dicu skupaspraviti kao kočka pipliće pod svoje kreljute, kako nas Jezuš na križu majčinski čuva u sinju svoji kreljutov. Peteh (prodikovao je po nimšku) ćuti jur još izlaz sunca. Tako i biškupi i svećeniki poslani nazvišćavaju početak Božjega vladanja u ranoj dobi naših dani i to činu hrabrošću, da zbudjaju ljude i i sve iz njeve zasićenosti i sebi pravične. Biti kao oslica pred svitom danas znači, da kršćani i službeniki Crikve tribaju biti hrabri. Na oslici ulazio je Jezuš u Jeruzalem na Macicnu nedilju.
Da se naš jubilar Stipe ćuti kao mali peteh sa zmožnim glasom i zbudja zaspano, zasićeno i mlačno ljudstvo iz sna i mu nazvišćuje zoru spasenje. A pred svitom je koč i oslica, jer veli istinu i se zalaže za pravičnost i poziva na pomirenje. Na koncu svoje prodike je rekao tada još dezignirani biškup mons. dr. Egidije Živković: Da ne pozabimo moliti za jubilare, duhovnike, biškupe a osobito za duhovnička i redovnička zvanja.
Mašu su polipšali crikveni zbor pod peljanjem kantora Ferija Fellingera i tamburaška grupa Složnost pod peljanjem Martina Omischla. Pri maši su bili nazoči dica, zastupniki političke općina, crikveni savjetniki, ki su pozdravili jubilara Stipu Mlikotića. Pred njim je farnik Maloga Borištofa bio časni kanonik mag. Štefan Horvat, rodjen iz Čembe. Ov je bio kapelan u Žarnovici, u Velikom Borištofu i prvi farnik Maloga Borištofa (1939.-1985.) i je umro na Svićnicu u Beču na Trgu Sv. Štefana. Pokopan je u Malom Borištofu.
Pri skupnoj agapi na farskom vrtu su čestitali načelnik Fileža Hanzi Balogh, seoski predstojniki Maloga Borištofa i Gerištofa, tamburica i zbor.
Dokle je Hrvatski dekanat Veliki Borištof u svih osam far imao svojega farnika, danas ima samo još pet duhovnikov u budućem velikom dušobrižničkom prostoru ćedu samo dva duhovniki opskrbljavati osam far Hrvatskoga dekanata a to znači za hrvatski narod veliki zgubitak i hrvatskoga jezika, ako si pogledamo, da je hrvatski kloštar zatvoren u Velikom Borištofu, kade su još časne sestre čuvale hrvatsku rič i dalje dale i mladomu roju. (vili tišinaj)