Scenski i skraćeni prikaz je ovo istinitoga dogadjaja u južnom Gradišću, kad su naciji hapsili ugarske Židove i je u marcu 1945. gonili prema kocentracijskim logorom. To je za nje značilo sigurnu smrt. Malo ki od njih se je mogao spasiti. Jedan izmed njih, mladi Židov iz Sambotela Görgy Krausz, je preživio kad su ga brat i sestra Martin i Frieda Legath skupa s njevom majkom Giselom shranili na podu svojega škadnja u selu Deutsch Ehrensdorf. Zato da su spasili dva Židove ih je država Izrael, organizacija Yad Yashem odlikovala i imenovala »Pravičnim med narodi«. U Eberavi je Michael Muhr inscenirao ov narodni kusić skupa s Anuškom Timar.
 

EBERAVA/PETROVO SELO — »Menschen wie du und ich« (Ljudi kao ti i ja), narodni kusić u već štacijov temelji na istinskoj povidajki iz 1945. ljeta.

Na temelju i autobiografije židovskoga prisilnoga djelača, ku je izdala Renate M. Schönfeldinger »Sie werden leben« inscenirali su ovo kao igrokaz u Eberavi kraj dvorca. Premijera je bila 2. septembra a uz ostalo i puno Petrovišćanov sudjeluje u ovoj igri, ku je Michael Muhr inscenirao uz pomoć i Anuške Škrapić-Timár.
 

Zanimljivu priču je iskopao iz arhiva redatelj Michael Muhr ki je djelao kroz 30 ljet u samoj Nimškoj, a sad je u susjedstvu Petrovoga Sela inscenirao istinsku priču iz davnih krajnjih danov fašističkoga režima. U Nimškom Hašašu na samom kraju Drugoga svitskoga boja šancu su kopali ugarski Židovi, a zahvaljujući neobičnoj hrabrosti sestre Friede, brata Martina i matere Gisele Legath, spašavaju od smrti na putu ili u koncentracijskom logoru dva mlade Židove. To je ganutljiva storija sambotelskoga Židova, Györgya Krausza (ki je 2000. ljeta umro u Izraelu) i njegovoga prijatelja Cundre.
 

Na tu temu je lani izdana knjiga u Austriji autorica Renate M. Schönfeldinger, s naslovom »Sie werden leben«, na koj bazira predstava, ka je premijeru imala petak, 2. septembra. Kako je rekao sām redatelj, za svaku ulogu je htio imati originalne glumce, zato su uspostavljeni kontakti s Petrovišćani prik tamburaške grupe Koprive, a brzo je pristala na suradnju i režiserka Igrokazačkoga društva Ana Škrapic-Timár ku bez pretiravanja lako moremo titulirati i asistenticom redatelja i ka je lako skupa sabrala svoje ljude. Od parka i žitnice Erdődyjeve tvrdjave ne bi ni mogli najti bolje mjesto kao polaznu točku cijele radnje.
 

„Meghalunk, agyonlönek minket“ (Umrit ćemo, ustriljit će nas) čuje se na podu skladišća iz usta ugarskih Židovov, ke odlično igraju Petrovišćani. Žute zvijezdice na špenceru, koferi, suhi kruh, zanemarena zgrada i SS-vojak — elementi su potonule strašne dobi. Prije abmarša iz zvučnika viče diboki muški glas da svi oni ki shranjaju Židove na licu mjesta budu postriljani. Na to krene ova turobna povorka prema Mauthausenu u sigurnu smrt, dokle se jednoj ženski pozlije. To je povod za pobig dvim srićnikom, ki se oslobodu na ov način da se najdu s dicom u lugu ka su voljna spasiti jadne mladiće i peljaju je domom u vlašću štalu. Pod vrti Eberave prati publika kako se fuzaju, shranjaju, padaju nesrićnjaki i u paniki čekaju dokle im peljači velu da moru ići za njimi. Pri jednom drivu Zdenka (Srpkinja na prisilnom djelu) — Petrovišćanka Zorica Móricz-Timár — jači „Tamo daleko“ dokle ju dica ne pošalju dalje, da ni slučajno se ne otkrije koga skrivaju med daskami štaglja. Ti zadnji dani dopeljaju nimšku jedinicu s jednostavnimi vojaki kim je jur dost borbe i boja. Skupni život u hiži Legath nije dosadan zavolj delikatne situacije, ali po spijuniranju se najde i tele u štali, a i dezerteri.
 

Ovde ulovi cijela radnja svoj vrhunac kad mati Gisela viče oficiru ki na nju cilja s pištolom „Zašto dalje ubijati, zašto ovo sve, kad su oni uprav takovi ljudi kao ti i ja“. Oficir se osramoti, njoj daje pravo, spusti oružje. U drugom trenutku dojde poručnik iz Vojničke policije i izdaje zapovid da se spokaju i bižu kad su Rusi jur na pragu. Domaćini s primljenimi Židovi obisu bijelu zastavu i čekaju Ruse, osloboditelje.
 

Sloboda dojde s puškom, ali kad se shvati da su uzniki a i sami seljaki — ki bi lako mogli biti osudjeni na smrt — dočekali kraj boja i svih strahotov će im se obrnuti život, to je čas veselja, objamljenja, kuševanja.
 

Predstava u Eberavi sve skupa je izvedena šest puti pred limitiranom publikom, 50 ljudi po jedinstvenoj ideji Michaela Muhra, na tri mjesti sela. Po njegovi riči je s nastupom Petrovišćanov jako zadovoljan i nije im morao obrazložiti kakovu zadaću imaju, kako se moraju ponašati.
(tiho/pt)