Grupa prominentnih sociolingvistov, takozvana UNESCO Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je 2003. ljeta objelodanila istraživački iz­vje­štaj o tom, kako odrediti vitalnost nekoga jezika i stupanj njegove ugroženosti. Pod naslovom „Language Vitality & Endangerment“ je ovo znanstveno dje­lo pristupačno zainteresiranoj pu­bliki i svim onim, kim je že­lja evaluirati stupanj vitalnosti nekoga jezika. Iz toga naime proizlazi, kako potri­bno je, da se dokumentira neki jezik, da ne bi bio pozabljen u slu­čaju da izumre. Visokokaratni sastav sociolin­gvistov i lingvističkih antropologov svitskoga ranga — Brenzinger, Dwyer, Graaf, Grinevald, Krauss, Miyaoka, Ostler, Sakiyama, Villalon, Yamamoto und Zepeda — je izdjelalo 9 faktorov na temelju kih se more odrediti sociolingvistički status neke jezične zajednice, da bi se mo­gli izviditi prioriteti za koordinirane akcije.

 

Države marginaliziranomu jeziku moru vrnuti prestiž

Ovih 9 smjernic sačinjava va­ž­nu bazu za nadležna dr­žav­na tijela, ka svojim jezičnim ma­nji­nam kanu osigurati budućnost. Te smjernice moru služiti i kot mirilo za političke cilje jezičnih akademijov, čija zadaća je ob­država­nje jezika, revitalizacija jezika i dokumentacija jezika.

 

Kako vitalan je jezik?

U skladu sa znanstvenim stavom grupe ekspertov Unesco Ad Hoc Expert Group se na temelju izdjelanih kriterijov za odredjivanje jezične vitalnosti more evaluirati stanje gradiš­ća­nskohrvatskoga jezika. Ovisno o tom, kako ugrožen je jezik, proizlazi,

  1. kako opsežno se mora podupirati jezik
  2. kako potribni su odnosi s jav­nošću, ada PR-kampanje
  3. kako neodgodivo je implementiranje jezične politike i započeti planiranje jezika
  4. kako potribno je uključiti lingviste
  5. kako brizantno je alarmirati nacionalne i internacionalne organizacije o nedostatku jezi­čnih i intelektualnih resursov

 

Citat, ki ostavlja jak dojam

Unesco Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages svoj izvje­štaj završava s citatom, koga bi Vam, dragi štitelji, rado proslijedila, kad je upečatljiv:
„Mi svi smo dužni skrbiti se za to, da nijedan jezik ne skrsne na ovom svitu. Mi svi smo odgovorni za to, da se svi jeziki očuvaju i da navijek moru ostati budućim generacijam. Uzrok zač moramo podupirati mnogovrsnost jezikov ovoga svita je pregnantno izrazio Na­vaho indijanac: 

Ako ne dišeš, nije zraka.
Ako ne hodiš, nije zemlje.
Ako ne govoriš, nije
svita.“

 

Agnjica Csenar-Schuster

Kategorije