Grupa prominentnih sociolingvistov, takozvana UNESCO Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je 2003. ljeta objelodanila istraživački izvještaj o tom, kako odrediti vitalnost nekoga jezika i stupanj njegove ugroženosti. Pod naslovom „Language Vitality & Endangerment“ je ovo znanstveno djelo pristupačno zainteresiranoj publiki i svim onim, kim je želja evaluirati stupanj vitalnosti nekoga jezika. Iz toga naime proizlazi, kako potribno je, da se dokumentira neki jezik, da ne bi bio pozabljen u slučaju da izumre. Visokokaratni sastav sociolingvistov i lingvističkih antropologov svitskoga ranga — Brenzinger, Dwyer, Graaf, Grinevald, Krauss, Miyaoka, Ostler, Sakiyama, Villalon, Yamamoto und Zepeda — je izdjelalo 9 faktorov na temelju kih se more odrediti sociolingvistički status neke jezične zajednice, da bi se mogli izviditi prioriteti za koordinirane akcije.
Države marginaliziranomu jeziku moru vrnuti prestiž
Ovih 9 smjernic sačinjava važnu bazu za nadležna državna tijela, ka svojim jezičnim manjinam kanu osigurati budućnost. Te smjernice moru služiti i kot mirilo za političke cilje jezičnih akademijov, čija zadaća je obdržavanje jezika, revitalizacija jezika i dokumentacija jezika.
Kako vitalan je jezik?
U skladu sa znanstvenim stavom grupe ekspertov Unesco Ad Hoc Expert Group se na temelju izdjelanih kriterijov za odredjivanje jezične vitalnosti more evaluirati stanje gradišćanskohrvatskoga jezika. Ovisno o tom, kako ugrožen je jezik, proizlazi,
- kako opsežno se mora podupirati jezik
- kako potribni su odnosi s javnošću, ada PR-kampanje
- kako neodgodivo je implementiranje jezične politike i započeti planiranje jezika
- kako potribno je uključiti lingviste
- kako brizantno je alarmirati nacionalne i internacionalne organizacije o nedostatku jezičnih i intelektualnih resursov
Citat, ki ostavlja jak dojam
Unesco Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages svoj izvještaj završava s citatom, koga bi Vam, dragi štitelji, rado proslijedila, kad je upečatljiv:
„Mi svi smo dužni skrbiti se za to, da nijedan jezik ne skrsne na ovom svitu. Mi svi smo odgovorni za to, da se svi jeziki očuvaju i da navijek moru ostati budućim generacijam. Uzrok zač moramo podupirati mnogovrsnost jezikov ovoga svita je pregnantno izrazio Navaho indijanac:
Ako ne dišeš, nije zraka.
Ako ne hodiš, nije zemlje.
Ako ne govoriš, nije
svita.“
Agnjica Csenar-Schuster