Danas nam gluši čisto nevjerojatnim i fantastičnim, da je do 1918. lj. Austro-Ugarska imala jednu vrlo uglednu vojnu mornaricu. Ona se je sastavljala od morskoga dijela i riječkoga. Od svega toga moramo znati, da je na tom polju Austrija imala staru tradiciju, iskustvo i tehnologiju. Ugri — akoprem je Kossuth jur 1844. izdao parolu Tengerre magyar! (Na morje, Ugar!) su stoprv prik nagodbe 1867. došli do svoje mornarice. Naši vojaki su u velikom bili infanteristi i nisu služili na morju. Znamo za jako rijetke iznimke za mornarsku službu. Austro-ugarska mornarica je imala svoje baze u Trstu (Triest), Puli (Pola) i Kotoru (Cattaro), iz nekih dokumentov znamo još i za Šibenik. U ti vojni mornarski baza su u prvom redu služili Dalmatinci i Hrvati s Primorja i Istre.
Postajala je i jako značajna Dunajska flotila s bazami u Linzu i Klosterneuburgu. Prvi hitac (Schuß) u Prvom svitskom boju je istriljila Dunajska flotila u slipo na Beograd. Dokle su velesile u Parizu austro-ugarsku mornaricu čisto zničile je nekoliko patruljskih brodićev ostalo i u vlasničtvu novostvorene Austrije. Ostalo je razdiljeno med nasljednimi državami. Presenetiti bi nas mogla i kuriozna vist, da je zadnji austrijski vojni patrolni brodić 2006. stavljen izvan službe.
Osobito je umoreni prijestolonasljednik Franz Ferdinand gledao na vojnu mornaricu i izgradjivao baze u Jadranskom morju. A pokidob je i Italija u onom vrimenu bila povezana s Austro-Ugarskom, i u Sredozemnom morju na Siciliji u Messini. Samo je zbog početne neutralnosti Italije ta vojna baza izgubila svoj značaj ča je Austro-Ugarska i predvidjala i ciljala na Egejsko morje, prik Bosne-Hercegovine i Sandžaka Novi Pazara, čemu se je Srbija svakako kanila suprotstaviti. Po izgubljenju sicilijske baze je talijanska mornarica zaprla Jadransko morje i austro-ugarska mornarica je mogla operirati samo u toj lokvici.
Još na jednom bojnom polju je operirala austro-ugarska mornarica, u Kini, pred otokom Tsingtau s vojnim brodom Kaiserin Elisabeth, ku je vlašća posada morala potopiti kada su ju opkolili antantni brodi 1914.
Najugroženija je bila baza u Kotoru, baza za podmornjake, ku su Francuzi iz Črne Gore s vrha Lovčena kontrolirali. Stoprv 1916. ljeta se je ugodalo krstarici Radetzky isprašiti francusku bateriju s Lovčena. Najbolje je bila izgradjena Pula s vojnimi brodi Viribus Unitis, Tegetthoff, Prinz Eugen i Szent István, ki brodi su spadali med najmodernije svojega vrimena.
Austro-ugarska mornarica je svakako kanila van s Jadranskoga morja. Najveća bitka je bila u februaru 1917., poznata kao Otranto bitka. Tom prilikom je Szent István torpediran i kod otoka Premude i potonuo, na ča je konteradmiral M. Horthy prekinuo bitku i mornarica se je povukla u svoje baze.
Značajnu silu je Austro-Ugarska dala i sa podmornjaki od kih je operiralo oko 20 u morju. A pometanje minov je na početku boja peljala u vlašću katastrofu vlašćega broda.
Spomen vridno je, da se je posada u Kotoru u februaru 1918. ljeta na glas ruske revolucije i štrajka u Beču pobunila, ku bunu su krvavo ugušili.
Austro-ugarsku mornaricu, zvana Dunajske flotile su pojerbale naslijedne sile, u prvom redu novostvorena SHS, s kom ali novoimenovani konteradmiral Janko Vuković nije imao čuda sriće, jer su Viribus Unitis Talijani 1. novembra 1918. torpedirali i brod je potonuo s kapetanom i posadom kod Pule. NN odaju dužnost mornarici samo u jednoj sliki iz pristanišća Cattaro na početku 1917. ljeta, naši su vojaki prizemljeni i ne idu na vodu.
(NB)