Da muzika more po-drugačiti raspoloženje, je opće poznato. Australski stručnjaki su predstavili svoju študiju, ka je ta fenomen matematički istražila i potvrdila. Uzrok za to, da način muzike more minjati raspoloženje postoji u temeljni ele- menti muzike, a to su glasnoća, tempo i višina tonov. Ovi tri elementi su ada odlučujući za raspoloženje, ku muzika na slušatelja ima, a to se more i miriti. Muzički psiholog Emery Schubert od Sveučilišća New South Wales je kvantificirao uticaj muzike na človika. 67 probandov je slušalo četire klasične kompozicije: Slavske tance od Antona Dvoraka, Concerto de Arunjuez od Joaquina Rodrigoa, Pizzicato polku od Johanna i Josefa Straussa pak Morning iz Peera Gynta od Edvarda Griega. Probandi su pomoću posebnoga kompjutorskoga softvera stalno davali informacije o svojem raspoloženju, je li su srićni, tužni, uzbudjeni ili trudni. Uzbudjenje se zvećega glasnoćom muzike, a u slabijem opsegu i s tempom producira. Srića i tuga se ne prouzrokuju samo s durom ili molom, ča je poznato, nego po mišljenju Schuberta i višinom tonov i brojem instrumentov. To je potvrdila muzika Rodrigoa i Griega. Sriću je Rodrigo mogao producirati s visokimi toni, a Grieg s mnoštvom instrumentov. Kompjutor je duševno raspoloženje slušateljev muzike vizualizirao s jednostavnimi sredstvi. Obraz je s nekolikimi potezi signalizirao emocije. Sriću tako da su kuti usnic bili odzgor i tugu tako, da su kuti usnic bili odzdol. Ve- ličina očiju je kazala uzbudjenje. Mali oči su značili trudnost, a veliki uzbudjenje. Strah, da bi se od sada početo na temelju saznanj iz študije mogla komponirati muzika po potriboći za svako raspoloženje, toga se Schubert ne boji. Interakcija pojedinih muzičkih elementov i reakcije slušateljev su jednostavno prekompleksne. Ipak je Schubert – nomen est omen – izvidio i dokazao, da temeljni elementi muzike moru preminiti raspoloženje slušateljev.

Kategorije