Počet ću ov članak neobičnom rečenicom: Svita proletari sjedinite se! A nek zato, da nastavimo ovako: Svita molitelji, dobročinitelji, sjedinite se! Nastavljam s riči sv. Franje Ksaverskoga, ki kriči: Joj vam pariški učenjaki, teologi, ki imaju već učenosti, znanosti, nek ljubavi. Vi mudrujete, a ljudi ginu. Van i ići u pomoć direktno onim, kim je pomoć potribna. Siromahom, nevjernikom nije znanost potribna u prvom redu, nego direktna pomoć. Kad je Jezuš bolesne ozdravljao, nije govorio o kraljevstvu nebeskom, nego pomilovao je je i im je odmah pomagao. Svi mi duhovniki ćemo morati račun dati Bogu, smo to i činili, ča smo drugim glasili? Ako smo nek riču pomagali druge, bili smo zvonkeći cimbali i ništa drugo. O ovom je govorio svetac, Franjo Ksaverski i kritizirao one, ki nek lipo govoru a ništa ne činu. Ne lipe riči, nego lipi čini ćedu spasit svit. Svit rado aplaudira onim, ki lipo govoru, ali kako aplaudiramo onim, ki lipo činu. Istina, moramo glasiti Evandjelje, ali još više činiti, ča glasimo. Sveti Franjo Ksaverski rekao je, da nima nikoga, ki bi tim ljudem glasio vjeru i učio je barem molitvu, Očenaš. Od onda, piše on, sam shvatio da je ovakovih kraljevstvo nebesko. Ovih siromahov Božji, zanemarenih. Jezuš nije imao katedru niti kade je oficijelno primao vjernike, išao je med narod, i dilio si je s njimi sve teškoće i nevolje. To je svih nas zadaća, da idemo od človika do človika, da ga shvatimo u svojem mnogo puti teškom stanju, bolesti i drugom. Da si dilimo s njimi svu nevolju i bolest. Da ispružamo ruku na livo i desno, svim ljudem, a bili oni i najveći grišniki. Upravo ovim najvećim grišnikom moramo najprvo ispružit ruku i biti im na pomoć, a ne slati k vragu, nego u nebo. Poslani smo svim grišnikom, da im pomoremo, da se izbavu griha. Poslani smo tim majkam, ke ovde u Juri sidu na ulici s malom dicom i pomoć, kruha prosu. Molimo: Gospodine smiluj se! Ali Bog nas prosi: človiče smiluj se! Bez naše ruke ni Bog ne more pomoć nevoljnim. Bog nam je dao srce, da ljubimo, dao nam je ruke, da dilimo s nevoljnimi. Ovde nima izgovora, opravdavanja. Ta žena o koj Jezuš govori, je dala i svoje poslidnje dva krajcare, ki bi bili i njoj jako potribni. Gdo ima srca, ta uvijek zna dati, a gdo nima srca ne dā ni onda, ako milijune ima. Nek ljubav giblje svit. Ako nima ljubavi, sve je mrtvo. Milijarder, a bez srca, je velik siromah, pomilovanja vridan i nigdar srićan. Ki nima srca, nima veselja, iako bi bio vas svit njegov. Na početku ovoga članka sam zapisao: Svita proleteri sjedinite se! A ča je iz svega nastalo? Propali su proleteri i narod. Ali ako se mi u molitvi i ljubavi sjedinimo, obnovit će se lice zemlje. Prosite i dat će vam se, tropljite, prosi nas Jezuš. Tropljimo po nebu, isprovocirajmo nebesnike, da nam idu u pomoć. Neka nebo nima mira, dokle nima mira na zemlji. Poznato nam je, kako je Nikola Jurišić obranio Kiseg od Turkov. Tako i mi moramo obraniti jedan drugoga od zasidanj vražjih. Spašavati ljude od tjelovne i duševne nevolje. Dana nam je ta moć od Boga, samo primimo Boga sa svom svojom moću i biti će čuda jur na ovom svitu. Ovo je moj krik na sve vas, dragi štitelji. Dana nam je pomoć Božja i uz pomoć Božju moremo ostvariti velika djela. Zato na posao, juriš (Sturm) na Boga da nam se smiluje, i će nam se, ako u vjeri i poniznosti prosimo. Ovo ča pišem je moja svakidanja himna, svakidanja molitva, svakidanja prošnja. Tako i ovom rečenicom završavam: Gospodine smiluj se!

Kategorije