Naš susjed Madjarska ni­je na najboljem glasu niti ne u Austriji a čim dalje prema zapadu tim če­merniji je ugled i tim oštriji su glasi protiv ove države s kih 10 milijuni stanovnikov, s konzervativnom vladom na čelu s premijerom Viktorom Orbánom. A od dana u dan je veći otpor protiv službe­noga stava unutar Europske unije. Ako pak gledamo gradišćanske Hrvate kao narodnu zajednicu, onda nas to m­ora pogoditi diboko u srce. U pitanju pozicije Madjarske unuter Europske unije i gradišćanski Hrvati su diboko ra­­scipljeni. Dokle ovi u Austriji kategorično odbijaju O­r­bánov stav recimo u pogledu na migrante ili na odlučnu volju da si od nikoga ne kanu dati reći ča imaju djelati a još manje da bi im gdo smio zapovidati — tim veći je otpor ovih na madjarskoj strani (a dijelom i na slovačkoj) protiv oficijelne politike unutar Eu­ropske unije, ka od svih (još) 28 članov ne samo očekuje nego potribuje da živu solidarnost i da svi postupaju na isti način, npr. s pogledom na migrante odnosno azilante.

Morebit je prepotentno i precjenjivanje vlašćih mogu­ć­nosti odnosno političkoga u­ti­caja, ali ne bi bila sada skra­d­nja dob da delekovidniji, pro­mišljeniji a tim i uspješniji i puni dobre volje gradišćanski Hrvati i Hrvatice pokušavaju uticati prvič na političku i društvenu klimu uzor gradiš­ćanskih Hrvatov u ovi susje­d­ni zemlja, a da pak poku­ša­va­ju uticati i na svoje regije a u krajnom i na domicilne dr­žave. Nije li to naša dužnost, da se svimi našimi mo­guć­no­sti uperemo, supro­ti­vi­mo p­o­novnomu raskolu nas Hrvatov na ovom području a tim i raskolu Austrijancev i Ma­dja­rov a ne na poslidnje i po­no­v­nomu odvajanju Ma­djarske (a s njom i Poljske, Slo­va­čke i drugih držav) iz sridnje Eu­rope. Ta scenarij je vrlo realističan i zapravo nijedan ni­je dosta pametan, da bi se to­mu suprotstavio.

Nismo se u prošlosti isticali kao bogzna kakovi diplo­mati ili politički uticajni lju­di odnosno zajednica. Ali se čini vrlo potribnim, da sa­da konačno stupimo na plan da se suprotivimo mogućemu raskolu u malom (naša hrva­t­ska zajednica na ovi prostori) i u velikom to ča je nekad bila središnja Monarhija, da­kle, pred svim to podru­čje ko sada pokrivaju Austrija i Madjarska.

Imali bi i mi gradišćanski Hrvati — znamda skroman, ali ipak — instrumentarij kako stupiti na plan:

1. Koordinacijski odbor gradišćanskohrvatskih društav i organizacijov. U ovom neformalnom ali ako kani dosta moćnom gremiju mogli bi se dogovarati o protumjera pri­jetećemu ponovnomu ra­s­pa­du naše zajednice.
2. Do sada zapravo još ništ nismo čuli o novoformiranom društvu Hrvat S.A.M. ko ka­ni povezajući djelovati prik granice. Sada bi bila odlična prilika pokazati cilje i namjere — a zač pak ne i zajedno!?