Prlje su rupci i šali bili nešto za starje žene. Ali danas oni doživljavaju svoj procvat i perfekcioniraju svaki look. Oni glavu čuvaju od zime, a frizuru od vjetra. Pouzdan su aksesoar, ako se zna, kako hasnovati je.

Ali o tom kasnije. Prvo ćemo malo pogledati u povijest.

Jur u starom Rimu je bio poznat sudarij, s kim su si Rimljani trli pot s obraza. Latinska rič „sudarium“ je rubac. Glasovit je sudarij svete Veronike, s kim je ona Jezušu otrla pot s obraza i na kom je ostao Jezušev lik. Na sliki vidimo Sudarij svete Veronike talijanskoga baroknoga slikara Domenica Fettija.

Ali sudarij je vrijeda nastao modni aksesoar žen i muži. Vezali su si ga okolo vrata. Stručnjaki tvrdu, da su šal i rubac sprvine bili od platna, a ne od vune. U 17. stoljeću su vojaki plaćeniki (Söldner) u Francuskoj nosili šal okolo vrata. Obični soldati su imali pamučne (aus Baumwolle), a oni u visokom rangu svilne. U elegantni hrvatski stil su se zaljubili Francuzi, ki su imali faible za modu. Oni su hrvatski šal zvali „la cravate“. I tako se je rodila kravata, obavezni detalj okolo vrata, prez koga nijedan muž danas ne ide na formalan termin. Šali su prljekoč mogli očitovati i nečiju političku orijentaciju. I ta modni krik 18. stoljeća je dospio ča u Norvešku. Glavni producent svilnih kravatov je tada bila Švedska, premda je kravata proizašla iz hrvatskoga kreatorskoga ateljea.
U  20. stoljeću su nove materijale inspirirali stari dizajni. A pak su šali i rupci za neko vrime zabljeni. Ali su nam se sada, na početku 21. stoljeća, vrnuli. Izgleda da im je budućnost osigurana, ar imamo neizmjerne mogućnosti, igrati se s farbami, mustri, materijali i tehnikami tkanja.
Momentano su najpopularniji svilni šali i rupci. Ekskvizitna svila je u stanju dotjerati svaki look. Očaraju nas materijali, ki imaju svitljucav finish. Kad su svilni šali laki, oni lepršu, ča prouzrokuje dodatan efekt. Ponekad moru biti i od umjetnoga materijala, rajona ili acetata. Pamuk i vuna nisu tako laki i ponekad imaju strukturu.
Ča se tiče oblikov, moru biti četverokutni, trokutni, s fancli i zarubljeni. Oni nam se prezentiraju u svi mogući farba i mustri. Granice ne postoju. Šale i rupce moremo nositi na različne načine. Na glavi kot pokrivalo protiv godine i zime. To je tradicionalan način. Na rameni kot aksesoar, ki oživljava naš drugačije morebit monoton outfit. Oni moru zaminiti i pojas. Osebito rubac moremo hasnovati i kot pratež, na priliku kot top, bluzu ili suknju. Šal ili rubac si moremo pričvrstiti s brošom i dostignuti fascinantan efekt.
(Agnjica Schuster)