Kako se čini obistinila se je sanja biškupa Egidija Živkovića da „gradišćanski Hrvati nisu EU za zelenim stolom, nego da smo svi opet pod istim krovom i da nas naša stara domovina povezuje i da nas podupira“. To je Živković rekao uz ostalo pri koncertu »Pax et Bonum« subotu, 9. decembra u dvorani za različne potrebe u Filežu i čulo ga je stotinu ljudi i mu to i vjerovali. More se pretpostaviti da ćedu ga u tom slijediti pred svim i naši Hrvati i Hrvatice s „onkraj“ granice u Madjarskoj i Slovačkoj, kim se je posebno obratio ov koncert a s njim i biškup Živković. U tom ne samo vjerskom nego i sekularnom nastojanju su mu jako dobro došli i njegovi i kontakti fra Bože Blaževića u najviše diplomatske i političke kruge i ljudem u visoki pozicija u Hrvatskoj, kim je upravo i u ovi teški dani doma dobrodošao ovakov pozitivni odjek izvana, ovakova svića u tunelu, kom se moru i kanu rado podičiti i u samoj Hrvatskoj. Ako Živković i njegovi pomagači franjevci u Gradišću u tom uspiju, da RH ubuduće polaže veću pažnju a tim i moralnu i materijalnu podršku gradišćanskim Hrvatom, onda triba skidati kapu pred tim vrlo angažiranim i dalekovidnim pothvatom i angažmanom.
Uz odsutnost brojnih ljudi iz samoga Fileža ali i neposredne hrvatske sridnjogradišćanske okolice ipak do zadnjega mjesta napuniti veliku dvoranu u Filežu je velika stvar. A isto je velika stvar postaviti zbor od približno 150 ljudi, pjevačev i pjevačic na pozornicu i iz njih izvući potencijal, za ki vjerojatno mnogi nisu ni sami znali da ga imaju i — da ga imamo. To je druga kapa, ku triba skidati, ovput pred pastoralnim asistentom Ivom Šeparovićem ki je bez sumnje uspio u ovom vrlo angažiranom pothvatu i u ljudi uza to zbudio i veselje za jačenje i zadovoljstvo u nastupanju na ovoj toliko velikoj pozornici.
Koliko imamo predivnih glasov i s ovkraj a pred s vim i s onkraj granice — a sve su to „naši“ jur od pamtivijeka a sada i uz posebnu želju Egidija Živkovića — nam je predočio ov vrlo impozantni koncert komu nije falila ni glazbena ni pjevna kvaliteta a ne na zadnje i zahvala oduševljene publike. A časni gosti su mogli otići s uvjerenjem, da je potencijala med gradišćanskimi Hrvati, ki nisu „Burgenlandjani“ nego svisna i samopouzdana narodna grupa, a polag biškupljeve dikcije sigurno i nacionalna manjina.
Sve to bi se od vrhovnoga dogadjaja moglo pretvoriti još i u superlativ, ako bi se otvoreno i iskreno očistili neki nesporazumi, ako bi se poravnale postojeće i vidljive jame i grabe, kad bi se otpadniki opet vrnuli u jedno krilo i kad bi opet vrnulo povjerenje med institucijom Crikvom i odredjenimi vjerniki. Onda mnogi već ne bi pitali „Cui bono?“ nego bi se znalo da je mir (pax) dobar (bonum) za sve!