Petar Tyran

Kako se čini obistinila se je sanja biškupa Egidija Živkovića da „gradiš­ćanski Hrvati nisu EU za zelenim stolom, nego da smo svi opet pod istim krovom i da nas naša stara domovina povezuje i da nas podupira“. To je Živković rekao uz ostalo pri koncertu »Pax et Bo­num« subotu, 9. decembra u dvorani za različne potrebe u Filežu i čulo ga je stotinu lju­di i mu to i vjerovali. More se pretpostaviti da ćedu ga u tom slijediti pred svim i naši Hrvati i Hrvatice s „onkraj“ gr­a­nice u Madjarskoj i Slov­a­čkoj, kim se je posebno obratio ov koncert a s njim i bi­škup Živ­ković. U tom ne sa­mo vjerskom nego i sekularnom nastojanju su mu jako dobro do­šli i njegovi i kontakti fra Bo­že Blaževi­ća u najviše diplomatske i političke kruge i lju­dem u visoki pozicija u H­r­vatskoj, kim je upravo i u ovi teški dani doma dobrodo­šao ovakov pozitivni odjek izvana, ovakova svića u tunelu, kom se moru i kanu rado po­dičiti i u samoj Hrvatskoj. Ako Živ­ković i njegovi pomagači fra­njevci u Gradišću u tom us­­piju, da RH u­budu­će pola­že veću pažnju a tim i m­o­ral­nu i materijalnu podrš­ku gra­diš­ćanskim Hrvatom, on­da tri­ba skidati kapu pred tim vr­lo angažiranim i dale­kovid­nim pothvatom i a­nga­žma­nom.

Uz odsutnost brojnih ljudi iz samoga Fileža ali i neposredne hrvatske sridnjogradiš­ćanske okolice ipak do zadnjega mjesta napuniti veliku dvoranu u Filežu je velika stvar. A isto je velika stvar postaviti zbor od približno 150 ljudi, pjevačev i pjevačic  na pozornicu i iz njih izvući potencijal, za ki vjerojatno mnogi nisu ni sami znali da ga imaju i — da ga imamo. To je druga kapa, ku triba skida­ti, ovput pred pastoralnim a­s­­istentom Ivom Šeparovi­ćem ki je bez sumnje uspio u ovom vrlo angažiranom pot­hvatu i u ljudi uza to zbudio i veselje za jačenje i zadovolj­stvo u nastupanju na ovoj to­liko ve­likoj pozornici.

Koliko imamo predivnih glasov i s ovkraj a pred s vim i s onkraj granice — a sve su to „naši“ jur od pamtivijeka a sada i uz posebnu želju Egidija Živkovića — nam je pre­d­očio ov vrlo impozantni kon­cert komu nije falila ni glazbe­na ni pjevna kvaliteta a ne na zadnje i zahvala odušev­lje­ne publike. A časni gosti su mo­gli otići s uvjerenjem, da je potencijala med gradišćan­skimi Hrvati, ki nisu „Burgenlandjani“ nego svisna i samopouzdana narodna grupa, a polag biškupljeve dikcije si­gurno i nacionalna manjina.

Sve to bi se od vrhovnoga dogadjaja moglo pretvoriti još i u superlativ, ako bi se otvo­reno i iskreno očistili neki ne­sporazumi, ako bi se poravnale postojeće i vidljive jame i grabe, kad bi se otpadniki opet vrnuli u jedno krilo i kad bi opet vrnulo povjerenje med institucijom Crikvom i odre­djenimi vjerniki. Onda mnogi već ne bi pitali „Cui bono?“ nego bi se znalo da je mir (pax) dobar (bonum) za sve!

Kategorije