Hrvatski novinari dali su odgovarajućem članku (nad)naslov „Otto von Habsburg, sin poslidnjega austrougarskoga cesara Karla i veliki prijatelj naše zemlje, umro je u 98. ljetu“. Oni u svoji škola „šuvarica“ — usmireno obrazovanje nisu naučili da je cesar bio cesar samo za Austriju (Istra + Kvarner i Dalmacija), a da je za Ugarsku tj. zemlje krune sv. Štefana (Hrvatska + Slavonija, Medjimurje, Rijeka) bio kralj; u kondominiju BiH je bio i cesar i kralj.
Daljnji (pod)naslovi: „Ujedinio je podiljenu Europu. Pomogao je Hrvatskoj da se tijekom devedesetih izbori za priznanja zapadnih zemalj. Bio je hrvatski državljan i zalagao se je za ulazak u Europsku Uniju. Uvijek je branio hrvatske interese. Otto je uvijek bio uz nas.“ (Večernjak = Snježana Herek, D. Ćurić.)
„Kada se Hrvatska tijekom devedesetih borila za neodvisnost, Otto von Habsburg bio je jedan od rijetkih zapadnih uglednika ki je javno i bez ikakove zadrške podržavao našu zemlju. Iako i tada u visoki ljeti, nadvojvoda je zbog hrvatske stvari spremno ulazio u sukobe s političkimi neistomišljeniki u europskom parlamentu. Stoga nije fraza kada se kaže da je Hrvatska izgubila istinskoga prijatelja. (...) U razgovoru... u Beču prije nekoliko ljet rekao je da je ,velika i teško popravljiva nepravičnost’ ča Europska unija nije u poslidnjem krugu širenja primila Hrvatsku u svoje članstvo kade ,oduvijek pripada’, a u svakom slučaju ,zasigurno prije Bugarske i Rumunjske’. Tvrdio je da neke zemlje ne želju prihvatiti činjenicu da Hrvatska nije balkanska nego sridnjoeuropska zemlja. Rekao je da su Hrvati vrlo marljivi i pošten europski narod, ali nažalost nimaju dovoljno lobistov ki bi širom svita sustavno lobirali za njeve interese. (...) Sin poslidnjega austrijskoga cesara bio je državljan Nimške, Austrije, Madjarske i Hrvatske. Bečki kardinal Schönborn rekao je da je Otto von Habsburg, bio ,veliki Europejac katoličanske širine’, nazvavši ga ,arhitektom europskih razmišljanj i europske integracije’ zajedno s Robertom Schumannom, Konradom Adenauerom i Alcide de Gasperijem. Nadvojvoda Otto ljeta dugo je bio počasni predsjednik Paneuropske unije, a 20-ak ljet bio je zastupnik bavarske Kršćansko-socijalne unije u Europskom parlamentu, kade je zdušno zagovarao brzo širenje Europske unije na istok.“ I onda ponovo iz knjige »Habsburzi i Hrvati«:
S Habsburgom protiv Hitlera
Cesarica Zita je po Karlovoj smrti svojega najstarijeg sina Otta odgajala s ufanjem da će se u skorijoj budućnosti ipak vratiti na prijestolje i tako vratiti habsburkši sjaj. Morao je, primjerice, uz svitske, učiti i sve jezike ke su govorili u Austro-Ugarskoj, med njima i hrvatski, a i još mnoštvo onoga ča bi moglo biti od koristi jednomu vladaru...(I) Otto je kao glava obitelji, i bez vraćanja habsburške korune učinio svoju obitelj jednom od najuglednijih i najprestižnijih u Europi, stekavši simpatije upravo u zemlja ke su nekada činile Dvojnu Monarhiju. Po ovom je i nadmašio ugled svojih cesarskih prethodnikov, ki su nerijetko bili i omraženi zbog politike ku su provodili.“ Autori nam nadalje govoru o mladi dani nadvojvode Otta i o vrimenu „Kad je Hitler u Nimškoj preuzeo vlast (i kad) se je Austrija našla u izravnoj pogibelji, ča je tražilo i ujedinjivanje svih demokratskih snag...“.     
(Josip Seršić)

Kategorije