Dugoljetna predsjednica Hr­vatskoga kulturnoga društva (Hkd) od 1988. do 2006. stud. nad­­savj. mag. Zlatka Gieler je držala svetačni go­vor prilikom slavlja »90 ljet Hkd« subotu, 5. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu:
„90 ljet Hkd-a znači ujedno 90 ljet borbe za opstanak, za obdržanje narodnosti. To je 90 ljet neumornog djela i angažmana, da se ov naš mali na­rod ne zgubi u oceanu velikih, ki ga okružuju. Pravoda da su se lica vodećih preminila, ali duh je ostao isti, to je on duh,  ki je peljao Martina Meršića st. (MMst), Ivana Dobrovića i mnoge dru­ge sve do današnje dobe, da ve­limo našim domo­rocem: ,Vri­d­no je da si očuvamo je­zik, a s tim i našu kulturu, ja­čke i obi­čaje.’

Ideja krovnoga društva rodila se je 1919. na Lo­v­re­n­ču na Filežu — pred 100 ljet. Hkd su po prvi put osnovali u Šopronu 1921. ljeta, ali prilike nisu dopustile ozbiljan razvitak. S raspadom A-U Monarhije p­o­diljeni su GH na tri države. Na inicijativu MMst. ponovno je pokrenuto trsenje za stvaranjem nadstranačkoga društva, ko bi okupilo sve Hrvate u Gradišću. Sazvano je generalno spravišće 8. 8. 1929. u Vulkaprodrštofu, ko je po­če­tak ovoga našega velikoga dr­u­štva. Cilji društva su očuvanje, osiguranje i očvršćenje hrvat­ske narodne grupe u Gradiš­ću, Beču u Slovačkoj i u Ma­djarskoj, ostvarivanje manjin­skih prav, gajenje jezika i kulture. Za prvoga predsjednika od­ib­rali su Ivana Dobrovića, učitelja u Mjenovu, a potom Ignaca Horvata, farnika, pjesnika i učitelja naroda. Počelo je uspje­šno djelovanje: uteme­ljene su seoske organi­za­cije, brali su čla­narinu, stvoreni su djelatni kru­gi, izdavale škol­ske knjige, ljetne knjige i drugo štivo. Na žalost su nacistički re­žim i Drugi svitski boj ovo sve prekinuli. Ipak je bilo mogu­će da se pod teškimi uvjeti izda 1941. za kantore važna Vukovićeva »Napěvka«, ku do dan današnjega upotribljavamo.

Stoprv 1948. ljeta je mogao  I. Horvat sazvati opet general­nu sjednicu. Ova redovita generalna spravišća održali su početo od 1952. svenek u drugom selu i djelu Gradišća: sje­ver, sredina, jug. Danas Hkd ima već od 30 aktivnih seoskih organizacijov. Čudim se, koliko zmoru osobito mala sela ka­kova su Gerištof i Mjenovo. Veselim se da je bilo toliko mladih angažiranih ljudi na Danu mladine u Vincjetu! To nam daje ufanje u budućnost.  

Veliku zaslugu imaju crikva i nje zastupniki, ki su stoljeća dugo bili važan stup našega na­roda. Farniki su stali uz zipku Hkd-a i nosili dalje ideju sku­pnoga krovnoga društva.

Po sebi se razumi da Hkd suradjuje s drugimi društvi, s GH u Madjarskoj, Slovačkoj i Češkoj. Svaka narodna grupa triba veze matičnoj zemlji. Ove se odvijaju na službenoj, dru­štvenoj i privatnoj razini. Kulturni sporazum med Zemljom Gradišće i Hrvatskom omog­u­ćio je izdanje Rječnikov u dvi svezki. Izašli su 1982. i 1991. ljeta. Za mnoge žurnaliste su oni „svakidanji kruh“.

U momentu jezikoslovci un­u­tar Znanstvenoga instituta GH dj­e­laju na Online-rječniku, ki se jur more pogledati online pod rjecnik.at. Predvidjeno je da bi ov Online-rječnik do Bo­žić imao 100.000 riči i frazov.
Hkd je član Feun-a s već od 100 učlanjenih organizacijov u 35 zemalj Europe i je tim krovna organizacija autohtonih naronih grup. Svako ljeto se dr­ži kongres u nekoj drugoj zemlji u suradnji s tamošnjom narodnom grupom. Po­­slidnji do sada je bio ljetos u Požunu u Slovačkoj. Tako se moremo upoznati sa situacijom kod drugih narodnih grup i izminiti iskustva.

Predsjedniki Hkd-a nosu od­govornost za mnoge druge, ki svoju energiju, svoje slobodno vrime stavu u službu naroda. Po I. H. su to bili Bela Schreiner, Demetar Linzer, Leo Stu­bić, Alfons Kornfeind i Ivan „Džon“ Müller. „Džon“ je bio predsjednik od 1974. do 1988. Kao briljantan argumentator i diskutant dao je društvu viši narodnopolitički smir, koga je tribalo za ispunjenje prošnjov kod vlade i za borbu s asimilatorskimi krugi. Njegovoj ta­k­tiki se mora med drugim za­hvaliti, da smo dostali 1979. hrvatske radio-emisije u Orf-u a deset ljet kašnje na TV. Isto su se shodile za neka društva žive subvencije, to su od države plaćeni sekretari.

Zakon o narodni grupa iz 1976. predvidja ustoličenje  Savjeta o narodni grupa (Na­rodnoga vijeća) u Saveznom kancelarstvu. Stoprv u 1993. ljetu je ov sazvan za našu na­rodnu grupu. Njegova glavna zadaća je u tom, da daje predlog o podjeli subvencijov. Kao predsjednica Savjeta sam 18. 11. 1993. stavila molbu da bi Savezno kancelarstvo izdalo odredbu po postavljanju dvojezičnih seoskih tablic. Premda je ova molba jednoglasno prihvaćena, duralo je do julija 2000. ljeta dokle su postavljene ove talice po Gradišću.

Postavili su 47 hrvatske i 4 madjarske table. Neki su se bojali, da će biti problemov. Ništa! Ljudi su je akceptirali. U mnogi seli postoju ulični na­tpisi. Ovi su nastali na privatnu inicijativu. Ov tajedan su djelači općine pričvrstili dvojezične ulične natpise u Trajštofu.

Ključno pitanje svakoga na­roda je skrb za jezik, kako će­du govoriti buduće generacije. U 1987./88. omogućeni su pa­ralelni razredi s hrvatskim na postojeći ginnazija. Koncem 1989. je Hkd zajedno s Ugarskim kulturnim društvom u Gradišću stavilo molbu da se ustoliči dvojezična gimnazija u Borti. Ova je otvorila svoja vrata u septembru 1992. ljeta.

U septembru 1988. odibra­lo me je generalno spravišće za predsjednicu Hkd-a. Ovu fun­k­ciju sam ispunila 18 ljet dugo. Posebno težišće djelovanja onih ljet bila je skrb za dicu i mladinu. Izdali smo knjige, muzičke kasete i CD-jke, vide­okasete, igre i drugo. Organizirali smo tečaje, kempe kao i športske aktivnosti. Od 2000. Hkd organizira Košiće, to je otpodnevno podvaranje dice po hrvatsku pod pedagoškim peljanjem. Vrlo uspješna su naticanja Recital i Grajam,  ka se izmjenice održavaju svako ljeto od 1996. Pred 30 ljet je počela djelatna grupa odgojiteljic izdavati podloge za dvojezični odgoj u čuvarnica. Lje­tos smo mogli prezentirati obnovljenu i proširenu mapu »Hrvatski za dicu«.

1923. lj. formiran je u Pajngrtu prvi tamburaški orkestar Gradišća. Danas ima skoro sva­ko hrvatsko selo svoju tamburašku ili folklornu grupu. Hva­lim angažiranim ljudem, grupam u ki se gaji naš jezik, na­ša kultura: tamburašem, folklornim i kazališnim grupam i zborom.

Moja prošnja je: Pominajte se po hrvatsku!

Boli me, kad čujem i vidim na pozornici hrvatski show, a ra­z­govor med akteri je nimški. Ako kanite vašoj dici ča dobroga dati, govorite s njimi hrvatski. Znanstveniki su dokazali prednost dvojezičnoga o­d­goja. Važna je govorna rič. Ne samo razumit, govorit se mo­ra, ne samo jačiti, govoriti se mora!

Vjerujem, bolje rečeno osvi­dočena sam, da imamo mi Gradišćanski Hrvati toliko sna­ge, da si očuvamo naš je­zik, našu kulturu i izgradimo stru­kture za buduće generacije.

Živilo Hrvatsko kulturno društvo!“        

(Zlatka Gieler)

Sa samo nimškogovoreće goste u publiki laudatorica Z. Gieler je uz ostalo istaknula: Der Wert der zweisprachigen Erziehung wurde von Wissenschaftlern längst vielfach bewiesen. Es gilt die Vorteile für unser Land zu nützen. Gerade in der heutigen Zeit ist es von großer Wichtigkeit flexibel zu sein, mehrere Sprachen zu beherrschen. Nützen wir die Chancen!

In einem song von Bob Dy­lan heißt es „You better start swimming or you sink like a stone, for the times they are changing“. Wir sind alle dabei kräftig gegen den Strom der Zeit zu schwimmen. Immerhin leben Kroaten in diesem Raum seit fast 500 Jahren. Wir sind davon überzeugt, dass wir noch weitere Generationen leben werden.              

p