Starji med našimi štitelji se znamda još spominjaju pohoda mladoga i karizmatičkoga američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja 3. i 4. junija 1961. ljeta Austriji kada se je u Beču oficijelno i službeno bio sastao sa šefom Kremlja Nikitom Hruščovom. Ako ne svisno ili kad još nisu imali televizor — ipak je austrijsko stanovničtvo o tom dovoljno doznalo, jer se je puno izvješćavalo. Danas bi to novom riču zvali „medjiski hipe“.
To se bez sumlje more reći za pohod ruskoga predsjednika, autokrata Vladimira Putina 5. junija 2018. ljeta Austriji odnosno Beču. Kennedy tada nije bio rekao, da je Bečan ali je malo kasnije u Berlinu bio rekao „Ik bin ee Belina“. Tim je oduševio mase ljudi ne samo u Nimškoj, nego i u Austriji.
Dokle Kennedy očigledno nije znao, nimški, Vladimir Putin zna dobro nimški, jer je za vrime svojega službovanja u Kgb-u, u zloglasnoj tajnoj službi Sovjetskoga saveza službovao u tada istočnonimškom Dresdenu. A nije ni tajna, koliko psihološki pozitivno utiče na koga ako mu se negdo obrati na njegovom jeziku. Človik automatski razvije simpatiju i neku otvorenost prema onomu človiku ki mu se obraća na svojem jeziku. To se, dakle more reći i za Vladimira Putina.
Kako ov vladar nad Ruskom federacijom — ka se je opet počela širit (vidi poluotok Krim, koga sigurno neće vratini Ukrajini; © Putin) —je jedan o najmoćnijih, ako ne najmoćniji človik svita. A koliko je on važan u bilateralni odnosi ne samo sa susjedni i obližnji država je dovoljno poznato. Činjenica je, da razumivanje za Putina raste u oni zemlja i kod onih državnikov, čim su geografski bliži Rusiji. Ali tim ujedno raste i strah pred mogućom ponovnom ekspanzijom — ovput ne u medjuvrimenu propaloga Sovjetskoga saveza, nego uskrsnućega, goristajajućega „Ruskoga carstva“.
U Austriji se danas još dobro zna, ča je značila deset ljet duga ruska ods. sovjetska opsadana sila. Iako oficijelna povijest piše i govori o „osloboditelji“ u 1945. ljetu, narod pred svim i u Gradišću i Beču ima donekle i drugo, dijelom još i suprotno mišljenje. Ali su se u Austriji naučili, da je bolje živiti s Rusijom i s Rusi u miru i dobri gospodarski odnosi. Amerika je daleka, Rusija je bliža! A još bolje to znaju u Madjarskoj, Slovačkoj, Poljskoj i drugi, dakle kod naših sjeveroistočnih, istočnih i jugoistočnih susjedov. A kako se oni „pogadjaju“ s Rusi i s Ruskom federacijom to utiče i na Austriju!
Gledeć veliku samopouzdanost Putina, ki zna za svoju jakost i za svoj uticaj i odvisnost Europe od njega i njegove orijaške zemlje, je lako mogao dati Orf-u i A. Wolfu tu ćut, da ga smu malo žakljiti. Ali smije se Putin negdje drugdir. A Austriji se dostoji da ima dobre veze s njim!