Nije svakidanje, kako bi se to zapravo od zastup­nikov narodnih grup m­oglo očekivati da su svi jed­noga mišljenja ako ide za is­punjenje manjinskih prav i da se konačno nešto kreće da bi se poboljšala njeva situaci­ja. Evo, sada je postignut je­d­noglasni sporazum svih šest Savjetov (autohtonih) narod­nih grup u Austriji. Zaključili su rezoluciju za podupiranje štampe a druga rezolucija se tiče noveliranje zakona za privatne škole. A treti je zajed­nički zaključak, da su se svi Savjeti priključili rezoluciji Orf-vijeća publike o dodatnoj televizijskoj emisiji o na­rodni grupa. Pol ure dodatne emisije o narodni grupa u tajednu na Orf 2 ili Orf III.

Ovo je zapravo jur veliko postignuće, iako se to za lai­ke čini zapravo po sebi raz­umljivo, da bi ovo svi odobrili. No nije tako bilo u pro­š­­losti — morala je svom stići voda do vrata da su sada privoljili u zajedničke zahtjeve.

No, euforični zato ne tri­b­a­mo biti nijedan. Ovo su rezo­lucije, kakovih narodnosni Sa­vjeti još nisu čuda puti sa­s­tavili i odobrili. Znamo iz drugih područjev da je bezbroj rezolucijov prošlo u zrak i se je rasprašilo kao muka u vjetru ili „pazdac u rešetu“. Ova nova Savezna vlada će morati stoprv pridobiti povj­e­renje narodnih grup, jer jed­na za drugom su dosadašnje vlade držale narodne grupe za norca. Bilo je bezbroj djelatnih grup, stručnih gremijov i još već sastankov s navodnim ciljem da se izdjela skupni katalog potribovanj. Oni ki su bili već činovnički nastrojeni su se jako zaufali u to i su (barem) tako činili kao da bi to sve bilo mišljeno ozbiljno. Oni ki su jur imali već iskustva sa službenom ma­nji­nskom politikom, to jur od početka nisu kanili tako pra­vo vjerovati. A ispostavilo se je da je njeva skepsa bila ap­solutno opravdana. Bilo je to samo odugovlačenje i zaslip­ljenje pojedinih Savjetov, k­a­muflaža i pokazivanje na na­vodnu dobru volju. Od sve­ga toga ništ nije ostalo — samo da su brojni savjetniki mogli obračunati putne stroške, a moguće još i dnevnice. Gdo zna koliko dobrih idejov se je tada zabilježilo i predalo nadležnim činovnikom u Sa­veznom kancelarstvu. Bog­zna kade je to završilo i je li to uopće došlo nekamo ka­de bi se to moglo pohraniti.

Činjenica je da su tom bile neuspješne stara i još starija i od nje još starija vlada, zato kad nisu kanile, kad svaka je kanila „nanovo pronajti oga­nj odnosno kolo“. Dakle opet sve od početka. Ali ima sa­mo još nekoliko savjetnikov bilo kih političkih farbov, ki su jur sve prošli a sada će im zna­m­da puknuti ovratnik, krogn. Ovim je to uglavnom zadnji mandat u Savjetu. A gdo si jur rado priznaje da nije ništ postignuo u desetljeća du­gom (već ili manje) angažiranom zalaganju za narodne grupe. Daj da i ovput ne bude opet po geslu „ako se ništ ne sta­ne se i nadalje ništ neće stati!“