Kolikogod da je u hrvatskoj povijesti bilo škurine i nesigurnosti, zla i pogibelji, u vrimeni dobroga i smirenoga života su preoci pjevali poneseni iskonskim veseljem vlastitoga bitka. U ti razdoblji je tradicija oblikovala društvena zabavljanja uz vino s brojnim finesami u pravili ponašanja. Druženja uz piće bile su zgode za otkrivanje osobnosti, životnih potrebov, poriva i skrivenih željov, pokretale su se ponekad zajedničke neke akcije, donosile odluke, uskladjivala mišljenja, dogovarala se izmjena dobar...

Iako je povoda za takova druženja bilo u običajnom naslijedju jako čuda (brojne svetkovine i proslave, imendani, rodjendani, krstitke, bermanja, odlaski u vojsku, povratki iz stranoga svita, prošnje, zaruke, svadbe, bratimljenja, pomirbe...), ovde mislimo na one kade je baš vino bilo glavni motiv sastajanja ča se je odavna, gotovo kultno, njegovalo u vinorodni kraji Hrvatske.
 

Iz emocijov ke bi potaknulo vino, u nekom srićnom i logičnom slijedu druženja, nastajale su i vrlo osmišljene jačke ke su sadržajem poticale na domoljublje, zajedničtvo, prijateljstvo (pajdaštvo), kumstvo, bratimstvo, ili su pak isticale univerzalnu ljubav, toleranciju i druge ljudske vridnosti. U izboru popijevkov za ov Compact disk zadržali smo se uglavnom na sadržaji ki su — bilo tekstom, bilo melodijom, svoje korijene imali u gradi kajkavske Hrvatske. No kako „vinski krug“ započinje u gorica, na selu, pod ruka seljaka, uključili smo i tri popijevke ke su nastale u ruralni kraji sjev.-zapad. Hrvatske.

Tradicija nije osobito uvažavala pojedince ko bi zazirali od vina ali se s već odbojnosti odnosila prema onim ki, pri piću, svojim ponašanjem, ne bi znali održati svim prihvatljivu mjeru. „Vinsko“ druženje bilo je uglavnom pravo muških, dokle su žene, iako nezaobilazne u društvu, bile u drugom redu važnosti. Pjesme su pokretali muški počimatelji (popevaši). Govorniki, nazdravičari, aktivni hijerarhijski sudioniki takovih zabav („govorači“), bili su isključivo muški. Ipak — triba to naglasiti — jačilo se je domaćicam, hvalilo njevu dražest i lipotu, susretljivost i, svakako odličnu hranu. Delikatnost je vinskoga druženja u činjenici da se ljudska ćud tr pojedinačna i kolektivna svist otvara na specifičan način, razgrću se ljudske osobine a osnažuju fiktivni ili stvarni potencijali. Bar nakratko človik je u piću onakov kakov je zaista ili pak — kakov bi željio biti. „U vinu je istina“ uzviknuo je antički pisac pred dvi mileniji i to još uvijek odzvanja svitom a naša je tradicija nadovezala: „Ča trizan misli, pijan govori.“ Nije, dakle, ovde rič o pijanstvu ali je svu složenost duhovnoga stanja u piću narodna mudrost ugradila u svoja pravila da bi zajednica imala i korist ali i lipotu doživljaja. Većina ljudi je ta pravila i uvažavala. Kajkavske gradske „vinske“ popijevke su u novijoj tradiciji sadržajno vezane s pajdaštvom (pajtás – ugar.; padas – tur. paydaš – perz.), i domoljubljem (...horvatske šege i adeti...) a seoska vinska tradicija se nastavljala na širi smisao djelatnoga ljeta i brojnih ritualov ki su je pratili od davnin, od „vinske trte“ do zimskih svetkovin. („...dečki ju obrejžejo a deklice povejžejo...“).

Uovom izboru našlo se popijevaka kih su melodije zaboravljene pa ih nima ni u zapisima ni u sjećanji. Ostalo je nešto stihov u križevačkoj tradiciji ke sam uglazbio s velikim respektom u želji da povežem prekinute niti tradicije u ovoj pučko-glazbenoj vrsti koj nismo posvećivali dovoljno pažnje. Namjera mi je bila popijevke učiniti prihvatljivimi novijim generacijam ke pjevaju od iskonske radosti života. Skladbe su stilski utemeljene u naslijedju širjega kajkavskoga područja a neke je od njih praksa jur potvrdila. Jedna izmed njih, „Nazdravimo, Bogu fala!“ je prvu izvedbu doživila na Festivalu kajkavske popevke »Krapina« u izvedbi prvih Ladaric i ansambla Kužiš stari moj.

(Božo Potočnik)