Vjerovali ili ne: kod slav­lja Hrvatskoga kulturno­ga društva u Gradišću subotu, 5. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu je bilo toliko sloge u svi govori i tako su si bili svi složni i donedavni kontrahenti, da bi mo­gli govoriti ili o do sad najve­ćem „fake-u“ u novijoj povijesti — ili pak o povijesnom koraku u budućnost.

Još pod dibokim utiskom ove unisono, jednim glasom izražene volje i odluč­nosti da ćedu se sada svi zalagati za iste cilje:

1. dvojezi­č­no školstvo u Gradišću i Be­ču, 2. hrvatske medije i 3. po­višenje državne (znamda još i zemaljske) pinezne potpore.

Prvoj interpretaciji da je ovo sve bila samo magla ili tepao zrak — jur iz prirodjenoga op­timizma, koga smo si svi mo­rali prisvojiti, jer bi drugačije jur davno zdvojili, propali i nestali — ovde u ovom trenut­ku nije mjesta.

Dakle, polazimo od toga, da su svi tako mislili kako su rekli i da su konačno svi uvi­di­li da ide samo zajedničkim putem (ako znamda uopće još nešto ide, jer ne znamo je li minutu pred dvanaesti ili ipak jur pet minut po dvanaesti). Onda je ovo bilo povijesno slavlje Hkd-a 5. oktobra 2019. ljeta, ko se more pri­spodobiti samo s osnivačkom sjednicom pred točno 90 ljet, 29. augusta 1919. ljeta u sjeverogradišćanskom Vulkaprodrštofu - a ne med Doli­nji­mi u Velikom B­orištofu ka­ko neki mislu ili još i tvrdu, da je onde zapravo sve počelo ča se je pak kašnje u Vulkaprodr­štofu na Poljanci finalizira­lo, do kraja završilo i ostvarilo.

Da, istina je, nije bila došla prva garnitura niti zemaljske politike a još manje savezne niti ne diplomacije niti ne Katoličanske crikve, niti ne brojnih hrvatskih društav ni organizacijov — a bili su svi pozvani i željno očekivani od vrha Hkd-a — ali da je pri ovoj prigodi govorio i predsjednik Hkdc-a, črljenoga pandana Hkd-u, Martin Ivan­čič i se je zahvalio na uspješnom dje­lo­vanju Hkd-a kroz desetljeća, da je Željko Odobašić kao zastupnik Hrvatske sekcije u Biškupiji hvalio Hkd i je po­nudio suradnju, da je Niki Ber­laković, ki je ponovo, i to velikom većinom i predno­s­nih glasov odibran za zastup­nika u Nacionalno vijeće, u ime Övp-a sipao hvalu na gla­ve bivših i sadašnjih aktivis­tov u Hkd-u i da je zastupnica Zelenih u Zemaljskom sa­boru Regina Petrik dobro sp­o­znala korist i prednost dvo- i  većjezičnosti, sve to hrani op­timizam i daje ufanja, da bi se znamda ipak još nešto mo­glo okrenuti i prepričiti asimilacija, zgubitak jezika i sve­ga ča je u vezi s tim. Pravoda, zastupnika, ni drugoga, ni tre­toga reda sa strane Spö-a nije bilo, ali kako znamo iz neda­vnoga razgovora zemalj­sko­ga SP-poglavara Doskozila sa županom Varaždina, R. Čači­ćem, „hrvatska manjina u Gr­adišću je jako važna i mi djelamo ovde sve kako im ne bi oduzeli identitet…“. Hkd, ča željiš već? Ako ovo nije u­z­rok za slavlje i optimizam!?