U uglednom bečkom dnevnom listu Wiener Zeitung od 22. marca o. lj., na str. 2., objavljen je pod gornjim naslovom zanimljiv komentar gradišćanskoga Hrvata Roberta Sučića, bivšega direktora Austrijskoga kulturnoga foruma u Zagrebu, o praktičnom razmišljanju glede upotrebe jur u prošlom stoljeću općenito poznatoga principa proizvodnje eletrične struje.

 

Doslovni prijevod autora glasi: „Dozvoljavam si dati misaoni impulz na temu obnovljena energija i moguća tehnička uredjenja s mogućnošću društveno i gospodarskopolitičkom trajnošću.

Počnimo s dinamom bicikla, ki kretanjem kotačev pri vožnji napravlja električnu struju. Ima i žepnih svitiljkov ke pritiskanjem ručke ili okretanjem obrtaljke proizvodu svitlo, i radioprijemnike moremo ugradjenim ručnim dinamom, ki napaja akumulator, opskrbljavati strujom. To sve nije ništa novoga.

 

A sada idem korak dalje u svojem razmišljanju — ponajprije u fitness-centar (teretana). Onde stoju različni športski pribori, na ki staro i mlado već ili manje velikim naporom, katkada potpuno u potu, pokušavaju jačati svoje mišiće. Stoga pogledajmo pobliže takov športski pribor.

 

Ovde na primjer stoji čvrsto montirani bicikl, na kom športski biciklist snažno gazi pedale, a pri tom u trenerskom priboru ugradjeni mehanizam uništi prik pedala transportiranu mišićevu energiju pomoću kočnice zamašnoga kotača. Moremo ispitati svaki drugi fitness-pribor — svagdir uništava se upotribljena energija vježbajućega. Ali zač zapravo uništavati mišićnu energiju?

 

Predstavimo sebi da se nalazi u svakom fitness-priboru odgovarajući generator, ki — uzmimo opet na primjer stojeći bicikl — kretanjem stvara električnu struju. To bi značilo višu vridnost za dotičnu napravu: s jedne strane za trening mišićev, a s druge za produkciju struje. Idemo sada još korak dalje: I domaći pribor za trening mogao bi za vlastitu upotrebu doma napravljati struju, na primjer za televizor — sve to je tehnički sasvim moguće i paleti primjene nisu postavne nikakve granice. Tim bi se malimi koraki približili vlastitomu od električne energije neodvisnomu domu.

 

Sažeto htio bi zaključiti da snaga človičjih i životinjskih mišićev (pomislimo na primjer na „Göpelwerk“ — „keplj“ — u seljačkom dvoru) pomoću odgovarajućega uredjaja — od pojedinačne naprave prik zajedničke sve do „Studija za produkciju električne struje“ (ili ako se hoće „Elektrana na mišićevu silu“ za otvaranje novih djelatnih mjest) — mogla bi ugodno za okolinu i povoljno glede stroškov proizvoditi električnu energiju za raznolike aparate u domaćinstvu i vrtu i još već toga.

 

Daljnja razmišljanja s obzirom na mnogovrsnu mogućnost primjene — kako u industrijski, tako i u zemlja razvoja — preostavio bih dalekovidu i fantaziji čitateljev.

Energija mišićev — alternativa atomskoj energiji?“

 

* Ov članak govori o različni mogućnosti iskorišćavanja človičje i životinjske sile za produkciju električne struje, početo od domaćinstav prik seljačkih dvorov, teretan, tamnic, sve do elektrane, a uza to pomaže zdravlju i tijelu. Uzmimo zemlje u razvoju i njeve energetske probleme na primjeru opskrbe pitkom vodom ili navodnjavanjem: kade ima električne struje, onde se moru uključiti i električne pumpe; ili u brigoviti kraji, i na otoki kade još nima elektrifikacije, za najnužnije potrebe vrlo jednostavno moglo bi se dojti do električne energije … ili za čamce i brodice... itd… mogla bi se otvoriti i nova djelatna mjesta… a ljudska i životinjska sila mogla bi postati i alternativa atomskoj energiji… na primjer u Hrvatskoj, ali i kod nas u Gradišću!