Ova koronakriza, od ke još ne znamo je li smo ju jur preobladali, ili će nam se virus vratiti; ili se je „ućaćio“ med nami i ionako već ne­će projti, nam je i u m­e­dijalnom području donesao puno diskusijov a pred svim i predlogov. Ide za socijalne medije. Kritika da smo — ka­ko i mnogi drugi — zamudili da se već koncentriramo na socijalne medije, na web, internet i da bi se koristili broj­nih službov u internetu, kim su u dijeliću sekunde na ekra­nu one osobe, ka je željna te pošiljke, te informacije od­nos­no toga kontakta.

Svi ki su kanili ili morali komunicirati s većim brojem ljudi a znamda morali nešto još i već­inski (demokratski) odlučiti, su u ovom času bez osobnoga kontakta mogli u­viditi prednost komunicira­n­ja putem Skypa, Jittersa, Zooma ili pak drugih internetskih pristupov. Neki tvr­du da se takovi razgovori, sjednice, diskusije ovakovim pu­tem „smiruju“, da su mirnije a tim i djelotvornije, je vjero­jat­no opravdano jedno vidjenje, jedna strana medalije. Da to ima i drugu stranu me­dalije, je morebit pitanje zre­lije sta­ro­sne dobe ili konven­cionalni pristup diskusijam, živahnim sjednicam i bolje izdi­sku­ti­ra­nim odlukam.

Druga je prednost, bojsek, da se i s hrvatskimi sadržaji triba modernimi masovnimi sredstvi, komunikacijom u mriži dojti do potrošačev. A to pred svim s kratkimi i naj­kraćimi visti tzv. Tweeti. O ti Tweeti smo jur jako čuda čuli u konvencionalni mediji kao npr. na televiziji. Vjerojatno najpoznatiji pošiljač ili sastavljač ovih Tweetov je američki predsjednik Trump. Ča od toga (i njega i ča Twit­tera) tribamo držati ćemo naj­bolje svaki za sebe moći oci­jeniti. Za sebe znam: To me ne zanima, to ne tribam i to neću čitati — iako mi zbog to­ga skrsne bogzna ka (ne)važ­na informacija. Držim se te poznate krilatice američkoga pjesnika Carla Sandburga „Predstavite si da je boj a nijedan ne ide tamo“. Malo to pretvorimo na sadašnje prili­ke „Predstavite si da vas ne­gdo pljuje, omražava i opsuje na Faceu ili Twitteru, a vi to uopće ne čitate“.

Istina je, da je komunik­a­cija putem weba jako lakocj­e­na, zapravo besplatna. Svaki onde smi to napisati ča kani i svaki smi to čitati ča kani — u slučaju da su pisci i štitelji pametni. Da to čuda puti ni­su, nam kaže uz ostalo i to da političari razmišljaju o n­o­vi zakoni i mogućnosti kako pre­pričiti Cyberkriminalnost ali pred svim i omrazivanje i bantovanje u mriži, na webu.

Ako ovi socijalni mediji zaista toliko koristu i hrvat­skomu jeziku, gdo pak komu brani da se to i čini. Slavni američki jazzer Duke Ellington je rekao o muziki „If it sounds good it is good“. Ovo bi mogli pretvoriti na „Ako to čim već ljudi čita onda je do­bro“. Ali ovo neće nado­mj­e­stiti tiskanice, pred svim ne kod nas (grad.) Hrvatov!