Zeleni lukac/lučac ili u Hrvatskoj i vlasac je uz peršin najpoznatiji kuhinjski začin (Küchenkraut). On je žilava raslina i sliši familiji lukov. On ljubi vlažno i hranljivo tlo i uživa u suncu. Udomaćen je u cijeloj Europi, sjevernoj Ameriki, Afriki i sridnjoj Aziji. Na protuliće zeleni lukac raste i na obličnici (Fensterbrett). Kot sočna kuhinjska biljka s blagim ukusom luka se prilagodi svim jilišem, ki podnašaju ukus luka.

Najbolje je, žbričke rizati škaricami, da lučac ne bi izgubio preveć soka. Naravno je frižak najbolji.

I njegove ružastolilaste cvijete moremo jisti. Osobito su oni lipa dekoracija za salate. Ako hasnujete sušeni lukac, je dobro namočiti ga u mrzloj vodi prlje nego ga servirate, da bi mogao razviti svoju aromu.
Zeleni lukac je ljekovita raslina. Pokidob da sadržava gorušičino ulje (Senföl) i saponin, rastvara sluzu (Schleim), djeluje antibakterijski i potiče izlučivanje urina. Zvana toga obiluje vitamini C i A. Ponekad sadržava na 100 gramov još i 70 miligramov vitamina C i tim nadmašuje još i citrone, ke na istu količinu sadržavaju „samo“ 50 gramov vitamina C. Zeleni lukac človik ji jur od 3000 ljet pred Kristušem.
Njega moremo i smrznuti. Rijedje ga sušimo. Moguće da ste ga jur vidili i kot ukrasnu raslinu za rabate.