Dana 12. maja predstavljena je treta publikacija dr. Marka Lukende pod naslovom »Presnački mučenici« u farskoj crikvi Breitenfeld u 8. kotaru, kade mr. Zvonko Brezovski fungira kao upravitelj fare. U knjigi je opisan strašni zločin ki se je dogodio 12. maja 1995. u fari Presnače u blizini Banje Luke. U ta teška vrimena se je vodio boj u Bosni i Hercegovini. Žrtva toga zločina je časna sestra Cecilija Grgić, član Družbe  sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, ka je djelala na spomenutoj fari kao katehetica i svećenik Filip Lukenda, brat dr. Marka Lukende, koji živi i djela u Beču.
Ta dan, 12. maja 1995. ljeta srpski vojniki su prvo zapalili časnu sestru Ceciliju Grgić, i svećenika Filipa Lukendu, a potom su farski dom digli u zrak, da bi zatrli sve trage.

Cilj je pokazanja na ta još neprocesuirani i neistraženi zločin i da se pokaže drugim Hrvatom ča ih čeka ako ostanu na svojoj rodnoj grudi. Srbi su kanili imati etničko čisti prostor samo za njih.
Ova opširna knjiga sa 450 stranic je prošireno izdanje s novimi dokumenti i posebno s mnogimi, ali ne sa svimi recenzijami o dosadašnji izdanji.
Po održanoj maši zadušnici za te dva nove hrvatske mučenike uslijedilo je predstavljenje novoga izdanja o presnački mučeniki. Novinar Ivan Župa je moderirao predstavljanje na kom je sudjelovao dr. Jerko Matoš, fra Ilija Vrdoljak, župnik Hrvatske katoličke misije u Beču, mr. Zvonko Brezovski, nasljednik na župi Presnača kao i sām autor knjige dr. Marko Lukenda.
Mr. Brezovski se je osvrnuo na život i djelo mučenikov naglašavajući da su Bogu služili, Boga ljubili sve do mučeničke smrti. Svojom mučeničkom smrću su postavili neuništivi spomenik, koga nigdo ne more srušiti. I sami neprijatelji da su znali da ćedu tim djelom podignuti još veći spomenik, sigurno ne bi izveli ov zločin.
Svećenik Lukenda je imao mogućnost pobignuti od smrti, ali mu njegova vjera i njegov karakter nisu dopušćali da ostavi svoju župu, samo da bi spasio vlastiti život.
Pitanje je samo vrimena kada će se oficijelno pokrenuti i kanonizacija za ovih dvih mučenikov. Zbog njevoga svidočenja preskače se procedura beatifikacije i dokazivanje njeve svetosti kroz jedno ili drugo čudo. Na mjestu njeve mučeničke smrti se je sada pojavila velika neizbrisiva mrlja u kamenu, kao Božji znak, da njeve smrti nisu pale u zaborav.
Oni su svojom mučeničkom smrću dokazali da su pripravni dati svoj život za Boga i svoj narod. Tim je mučenica sestra Cecilija opravdala izabrani moto prilikom polaganja vječnih zavjetov: „Sve morem u onom ki me jača“.
A životni moto mučenika Filipa Lukende je bio da ne more nikoga mrziti, tr je oprašćao i onim ki su ga još za vrime komunizma (1986.) odsudili na četira ljeta zatvora.
(Marijan Brajinović)