Prije deset ljet preminuo je dugoljetni urednik Hrvat­skih novin, kalendarac, l­e­k­tor i korektor publikacijov i Roberta Hajszana Panon­sk­o­ga tr edicijov Panonskoga in­stituta. Kako piše Hajszan u zadnjem Panonskom listu (ki sada izlazi samo još elektronski): Čim dulje ste od nas udaljeni/tim više nam nedo­stajete! Spominjamo se pokojnoga Tome Schneidera ki je pod teškimi uvjeti (djelao je cijeli dan na pošti u Želje­znu) u slobodnom vrimenu i po vikendi lektorirao, korigi­rao tr uredjivao tekste, član­ke, priloge i ostalo na dobr­o­bit gradišćanskih Hrvatov.

ŽELJEZNO — Prije deset ljet, 23. marca 2010. ljeta um­ro je urednik i novinar Tome Schneider. Dugoljetni glavni urednik Kalendara Gradišće, nekadašnih novin Naša domovina i Hrvatskih novin je bio rodom iz Uzlopa a sa svojom obitelju je živio u Željeznom i bio zaposlen kod Pošte. Tome Schneider je bio istaknut i za­služan gradišćanskohrvatski n­ovinar i urednik. Po Drugom svitskom boju je kao dvajsetljetnik nastao urednik Naše domovine, dvotajednih novin gradišćanskih Hrvatov. Ove n­o­vine je uredjivao od samoga po­četka u 1952. lje­tu do kon­ca ishadjanja u 1956. ljetu. O­d­govor­ni su bili Tome Schneider kao i Franc Schre­iber iz Malo­ga Bori­štofa, ki je bio borac protiv fa­šistov u Španjol­skom gradjan­skom boju. Ten­dencija ovih novin je bila: Sakup­ljanje opozicionistov med Gra­dišćanskimi Hrvati (© Nikola Benčić u »Novine i časopisi Gra­dišćanskih Hrvatov«; Hštd, Željezno, 1985.).

Onda je dostao zaposlenje kod pošte. Kašnje je uz posao na pošti od 1970. do 1978. pak opet od 1981. do 1983. lje­ta ure­djivao Hrvatske novine, kada je tu dužnost glavnoga urednika od njega pre­uzeo Pe­tar Tyran uredjivanje ovoga tajednika, centralnoga organa gradišćanskih Hrvatov.
Potom je od 1989. do 1997. bio glavni urednik Gradišće Kalendara. Jur pred tim je pomagao Feriju Sučiću pri sasta­vljanju ovga ljetopisa gradiš­ćanskih Hrvatov.

Schneider se je svenek zalagao za hrvatski jezik. Zeo si je za dužnost, da piše onakovim jezikom, koga štitelji raz­u­mu. Uz uredjivački posao je i sām pisao povijesne prikaze i bio korektor brojnih hrvat­skih knjig.

Iz ostalo je prepisao na gradišćanskohrvatski jezik novelu Augusta Šenoe »Prosjak Luka«. Tome Schneider je umro u bol­nici milosrdne braće u Beču. Pokopan je 29. marca na gra­dskom cimitoru u Željeznu.

(uredn.)

U knjigi »Novine i časopisi gradišćanskih Hrvatov«, ku je pisao Nikola Benčić po n­a­logu Hrvatskoga štamparsko­ga društva 1985. ljeta na str. 123. piše sljedeće:

(citat iz Naše domovine, ke je uredji­vao Tome Schneider)

Našoj novini za provod

S pojavljenjem naše novine Naša Domovina neka se ispuni mnogokrat sprogovorna i mn­o­govrsna prošnja naših hrvat­skih zemljakov u Gradišću. Mi­­mo toga se jur sada predstav­ljaju našoj novini Naša Domovina velike i odgovorne zada­će, ke započeti i riješiti se jur jako važno kaže.

S tugom i žalovanjem su mnogi hrvatski stanovniki Gra­dišća nato kazali, da se još uvek ne nahajaju novine ke nam u našem lipom i iskrenom ma­terinskom jeziku posredu mn­o­govrsne probleme teškoga života, kako se u naši seli, sred naše lipe gradišćanske domovine borba za bolji, za človika vridniji život dogoda. Nijedna rič u našem jeziku i ništa, što bi nam od položaja naše zako­nite domoverne manjine, velike probleme svitskih dogodajov, ki se ravno sada u borbi za osiguranje i obdržavanje mira po vsem svitu kažu, bliže doprimilo ili javilo bilo. Ovo vse valja sada nadomestit.

Pri tom je nam uvek već ja­s­no, da u borbi za osiguravanje i obdržavanje mira, u osiguravanju i obrani naše skupne au­strijske domovine od boja-volj­noga i narodu neprijateljnoga amerikanskoga imperializma, mi Hrvati u Gradišću ne nek svoj prinos vršiti moremo, ne­go prema našemu broju i veli­čini vršiti moramo. Ovo smo mi nam i našoj lipoj Austrij­skoj domovini dužni.

No mi hoćemo pri ovoj prili­ki ne neizgovorno ostavit, da se nam ravno iz ovi vsih uzrokov izvanredno važno kaže, da mi Hrvati u Gradišću konačno i ona prava zadobimo, na ka mi polag demokratskih princi­pov naše Austrijske države jur davno pravo imali bili i ka su nam do današnjega dneva iskraćena postala. Ako je pred kratkim vrimenom krez brojid­bu 1951-oga leta ustanovljeno postalo, da je znatan nazadak hrvatske manjine u Gradišću za zabilježit, tako ovo sam ka­že, kako je potribno, se za uz­rok ovoga nazadka ozbiljno zanimati.

Kada zato zastupamo, da osebina, kultura i jezik našega naroda ne nek obdržani ostanu, nego da se i dalje razvijaju, ka­da zato zastupamo, da naša di­ca jednoč konačno zakonitu mogućnost zadobenu, da bu­du u našem hrvatskom materin­skom jeziku podučena, nisu ovo zaspravlje nedna nemogu­ć­na p­otribovanja, nego samorazu­m­ljivo demokratično pra­vo vsakoga Austrijskoga gradjanina.

Istotako, s ciljem boriti se za mir, za napredak i bolji život, hoćemo mi povezati borbu za našu narodnu osobnost sred našega Gradišća i prik toga van u vsoj Austriji. Tako hoće bit nam i moguće, naš prinos za nezavisnost naše domovine i za mir vršit. Zato vojevat i dje­lovat, hoće bit prva i najodlič­nija zadaća naše novine Naša Domovina.