Vokabular, koga človik hasnuje javno, je drugačiji nego on, koga hasnuje u privatnoj sferi. Slabomu jeziku, a to je u našem slučaju gradišćanskohrvatski jezik, fali vokabular, koga ima nimški jezik. Zato dvojezični govorniki jeziku, koga hasnuju javno, već cijenu, nego onoga, koga hasnuju privatno, u vlašći četiri zidi. Tu situaciju zovemo diglosija, a ona ne daje pozitivne izglede za budućnost jezika. Dominantan jezik na kraju nadvladava slabiji jezik. Kadakoč je to prlje, a kadakoč kašnje. I tako diglosija more durati još i stoljeća dugo kot to proizlazi iz gradišćanskohrvatske situacije (prispodobi Schiffman 1997: 207; Grinevald Craig 1997: 259).
Jezični kontakti su uzrok za umiranje slabijega jezika
Otkad su se Hrvati pred pol tisućljeća odselili iz svoje stare domovine i se naselili u ovdašnji kraji, je njev materinski jezik bio u stalnom kontaktu s jeziki, ki su se govorili na susjedstvu. I tako su nimški, ugarski i slovački već ili manje uticali na gradišćanskohrvatski idiom. Uza to su izostajale mjere, s kimi bi se bio jačao i čuvao jezik. Zato se je gradišćanskohrvatski polako počeo raspadati. Jezik, komu se ne izgradjuje vokabular za visoke funkcije u javnosti, on počne erodirati. Lakune, a to su jezične praznine, govorniki popunjuju s riči iz dominantnoga jezika. Ov fenomen zovemo releksifikacija. Ona je odgovorna za to, da ljudi na kraju prelazu na dominantni jezik, kad sa slabijim imaju poteškoće komunicirati. Napušćanjem jezika manjinski jezik stagnira, a na kraju skrsne (prispodobi Grinevald Craig 1997: 261 -262).
Poplava jezika
„Eine Diglossie-Situation sagt […] voraus, welche Varietät oder Sprache eher dazu neigt, Elemente aus der anderen zu übernehmen. In der Regel ist dies die L-Varietät (napomena: niski varijetet, ada gradišćanskohrvatski jezik). Denn auch wenn die Sprachen in Sprechsituationen voneinander getrennt sind, sind sie doch im Gehirn der mehrsprachigen Sprecher miteinander vernetzt“ (Riehl 2009: 19).
Diglosijska dvojezičnost ada ima sudbonosne posljedice za slabiji jezik, a to je propadanje jezičnoga sistema (prisp. Dressler/De Cillia 2006: 2261; Riehl 2009: 90ff, Grinevald Craig: 1997: 261 ff.; O’ Shannassy 2011: 89). I tako deformaciju gradišćanskohrvatskoga jezika opažamo na svi jezični razina, u leksiku, semantiki, sintaksi, morfologiji i fonetiki. Opisati moremo sljedeće fenomene:
- nepotribno posudjivanje i nadomješćivanje riči iz nimškoga jezika (releksifikacija i codeswitching)
- manjak kreativnoga kovanja novih riči
- tipična svojstva nimškoga jezika dominiraju formulacije gradišćanskohrvatskoga jezika (jezične interferencije)
- doslovno prevadjanje iz nimškoga jezika u gradišćanskohrvatski jezik, ča nije u duhu gradišćanskohrvatskoga kodeksa
- erozija gramatičkih strukturov, zbog čega nestaju tipične karakteristike jezika (gramatikalizacija)
- morfološki neadekvatno ugradjivanje tudjic i posudjenic u fleksijski sistem
- akcentuiranje riči po mustru nimškoga jezika.
Agnjica Csenar-Schuster