Vokabular, koga človik hasnuje javno, je drugačiji nego on, koga hasnuje u privatnoj sferi. Slabomu jeziku, a to je u na­šem slučaju gradišćanskohrvat­ski jezik, fali vokabular, koga ima nimški jezik. Zato dvojezi­čni govorniki jeziku, koga hasnuju javno, već cijenu, nego onoga, koga hasnuju privatno, u vlašći četiri zidi. Tu situaciju zovemo diglosija, a ona ne daje pozitivne izglede za budućnost jezika.  Dominantan jezik na kraju nadvladava slabiji jezik. Kadakoč je to prlje, a kadakoč kašnje. I tako diglosija more durati još i stoljeća dugo kot to proizlazi iz gradiš­ćanskohrvatske situacije (pri­spodobi Schiffman 1997: 207; Grinevald Craig 1997: 259).

 

Jezični kontakti su uzrok za umiranje slabijega jezika 

Otkad su se Hrvati pred pol tisućljeća odselili iz svoje stare domovine i se naselili u ovdaš­nji kraji, je njev materinski jezik bio u stalnom kontaktu s jeziki, ki su se govorili na susjedstvu. I tako su nimški, ugarski i slovački već ili manje uticali na gradišćanskohrvatski idiom. Uza to su izostajale mjere, s kimi bi se bio jačao i čuvao je­zik. Zato se je gradišćanskohrvatski polako po­čeo raspadati. Jezik, komu se ne izgradjuje vokabular za visoke funkcije u javnosti, on počne erodirati. Lakune, a to su jezične praznine, govorniki popunjuju s ri­či iz dominantnoga jezika. Ov fenomen zovemo releksifikacija. Ona je odgovo­rna za to, da ljudi na kraju prelazu na dominantni jezik, kad sa slabijim imaju poteškoće komunicirati. Napuš­ćanjem jezika manjinski jezik stagnira, a na kraju skrsne (pri­sp­odobi Grinevald Craig 1997: 261 -262).

 

Poplava jezika

„Eine Diglossie-Situation sagt […] voraus, welche Varietät oder Sprache eher dazu neigt, Elemente aus der anderen zu übernehmen. In der Re­gel ist dies die L-Varietät (napomena: niski varijetet, ada gradišćanskohrvatski jezik). Denn auch wenn die Sprachen in Sprechsituationen voneinander getrennt sind, sind sie doch im Gehirn der mehrsprachigen Sprecher miteinander vernetzt“ (Riehl 2009: 19).

 

Diglosijska dvojezičnost ada ima sudbonosne posljedice za slabiji jezik, a to je propada­nje jezičnoga sistema (prisp. Dressler/De Cillia 2006: 2261; Riehl 2009: 90ff, Grinevald Craig: 1997: 261 ff.; O’ Shannassy 2011: 89). I tako deformaciju gradišćanskohrvatskoga jezika opažamo na svi jezični razina, u leksiku, semantiki, sintaksi, morfologiji i fonetiki. Opisati moremo sljedeće fenomene:

  • nepotribno posudjivanje i nadomješćivanje riči iz nim­škoga jezika (releksifikacija i code­switching)
  • manjak kreativnoga kova­nja novih riči 
  • tipična svojstva nimškoga jezika dominiraju formulacije gradišćanskohrvatskoga jezika (jezične interferencije)
  • doslovno prevadjanje iz nim­škoga jezika u gradišćanskohrvatski jezik, ča nije u duhu gradišćanskohrvatskoga kodeksa  
  • erozija gramatičkih strukturov, zbog čega nestaju tipične karakteristike jezika (gramatikalizacija)
  • morfološki neadekvatno u­gra­djivanje tudjic i posudjenic u fleksijski sistem
  • akcentuiranje riči po mustru nimškoga jezika.

 

Agnjica Csenar-Schuster

Kategorije