subota, 10 studeni, 2012 - 13:37
Da izumiraju jeziki, mnoge ljude ne tangira, iako je skradnja dob, da se protiv toga poduzamu mjere i da se počnu dokumentirati ugroženi jeziki, med kimi je i naš gradišćanskohrvatski. Jezik je najvažnije sredstvo komunikacije i socijalnih kontaktov. Svaka jezična zajednica po svojem tipičnom jeziku ostvaruje svoju kulturu. Uska povezanost jezika i kulture proizlazi iz tipičnih nazivov, ke neka jezična zajednica ima za odredjene misaone sadržaje, predodžbe, pojme. Kad umira jezik, skupa s njim umira i kultura, u koj je ta jezik (bio) nositelj znanja. Znanstveniki, sociolingvisti, su izvidili, da ljudi, ki su izgubili jezik, kad im ga roditelji i staristarji nisu dalje dali, od trete generacije početo počnu jako trpiti pod gubitkom jezika.
Za razliku od proširenoga mišljenja ne postoju primitivni ili zaostali jeziki. Svaki jezik je riznica dragocjenoga znanja. Kompleksna gramatika i našega jezika pak jako diferencirane mogućnosti izražavanja sadržajev su dokazi za elaboriran jezik. U svakom jeziku i varijetetu su urizani človičja kultura i človičji pogledi na svit, jedinstven svitonazor. Kotno svaka biološka vrst pridonaša mnogovrsnosti žitka na zemlji, tako svaki jezik pridonaša bogatstvu duhovnoga žitka na ovoj zemlji.
N svakom jeziku su pohranjena jedinstvena shvaćanja i zamisli ovoga svita i one tipične kulture, u koj je proširen ta odredjeni jezik. Jezik je zrcalo onoga društva, u kom se je razvijao, u kom je zrastao i u kom je nastao takov kot je. Zato se jezik ne da presaditi iz jedne kulture u drugu. Ljudi ne prihvaćaju neki tudji jezik, ki nije zrastao u njevoj kulturi, ar se ne moru identificirati s njim. To danas lingvistika i kulturološke znanosti dobro znaju. Zato nije ni moguće nadomjestiti gradišćanskohrvatski jezik s hrvatskim standardnim jezikom kot se govori u Hrvatskoj, iako to neki ljudi mislu.
Odredjeni pojmi nisu univerzalni. Svaka kultura ima svoje karakteristične predodžbe. Jedna rič u jednom jeziku je kumaj identična s ekvivalentom drugoga jezika. To, ča mi u našem jeziku izražavamo na naš jedinstven način, to izražavaju u nekoj drugoj kulturi ili u nekom drugom društvu ili spodobno ili različno, ali rijetko identično. Uzrok za to je, da pomoću jezika neka kultura na špecifičan način doživljava svoj svit. Nimci govoru i mislu drugačije nego Austrijanci ili Švicarci, Amerikanci drugačije nego Englezi ili Australci, a Gradišćanski Hrvati drugačije nego Hrvati u Hrvatskoj, u drugoj kulturi.
S jezikom ne umira samo jedna kuriozna varijanta ljudskoga izražavanja, nego kompleksan sistem človičje logike. Toga mišljenja je bio jur Wilhelm v. Humboldt, jedan od najuticajnijih nimških kulturologov, po kom je imenovano sveučilišće u Berlinu.
(Agnjica Schuster)