Pred općinskim domom u Celindofu su nedilju, 22. junija otkrili bistu Filipa Ka­u­šića. U Celindofu rodjeni isu­sovac bio je inicijator za ute­meljenje sveučilišća u Zagre­bu 1669. ljeta, kade je pak i troja ljet dugo službovao kao rektor. U ovom ljetu se sve­čuje 400. obljetnica rodj­e­nja Filipa Kaušića. Prilikom ove obljetnice je Općina Celindof na trgu pred općinskim domom podignula poprsje od bronce, ku je izdjelala akademska kiparica Dijana Iva Sesartić iz Solina. Iz Zagre­ba je došla brojna delegacija na čelu s vicerektoricom Za­grebačkoga sveučilišća Ivana Ćuković Bagić a takaj i vele­poslanica Vesna Cvjetković. 

CELINDOF — Glavni mo­tor za postavljanje spomenika, poprsja u Celindofu je ho­bi-povjesničar iz Celindofa, biv­ši sudac i pjesnik dr. Herbert Gassner, ki je ujedno i predsjed­nik svojega »Instituta Filipa Kaušića« u rodnom mu Celin­dofu. Pred pet ljet je otvorena »Biblioteka Filipa Kaušića« u staroj školi Celindofu.

Ovim povodom je izašla knji­ga o Kaušiću, ku je sastavio Herbert Gassner ki je u minuli ljeti temeljito istraživao j­e­zu­i­ta-isusovca Filipa Kaušića. Knjigu je objavio Hkdc na ni­m­škom jeziku, hrvatsko izdanje da će objaviti Zagreb.

Herbert Gassner jur ljeta dugo istražuje o Kaušiću u različni arhivi, je obdjelao najdeni ma­terijal i na nimškom jeziku napisao knjigu o Filipu Kaušiću. Izdavač knjige s naslovom »Philippus Kausich S.J. (1618-1673) und seine Zeit« je Hrvatski kulturni i dokumentarni centar (Hkdc). Djelo, ko je prezentirao predsjednik Hkdc-a Martin Ivančić nedilju, 22. junija po svetačnom otkrivanju biste, ćedu na inicijativu sveučilišća Zagreb prevoditi i na hrvatski jezik.

Izložba kaže životne štacije Filipa Kaušića

Prilikom 400. obljetnice Ka­ušićevoga rodjenja je Gass­ner i sastavio izložbu o životni štacija Filipa Kaušića. Kaušić studirao je u Trnavi, Pasavi i Gracu, kade je i završio studij teologije. Onde su ga 1648. lje­­ta zaredili za duhovnika. 1669. ljeta je Kaušić dostignuo, da cesar Leopold I. priznaje Zagreb kao sveučilišni grad i nj­e­ga imenuje za prvoga rektora. Troja ljeta dugo je Kaušić vr­šio ovu funkciju. Umro je u 1673. ljetu u Požunu.

O značaju Filipa Kaušića svidoči spomenik u Zagrebu

Filip Kaušić je jedini Hr­vat z tadašnje zapadne Ugarske, ki ima spomenik u Zagrebu, je istaknuo Herbert Gassner. Spomen ploča Filipu Kaušiću se nahadja kod ulaza Klovićevih dvori, najveće galerije u Hrvatskoj. Tako Kaušić spaja Celindof s glavnim gradom Hrvatske, je nagalsio Gassner.

Na svetačno otkrivanje poprsja, biste je Gassner pozvao apoštolskoga nuncija u Austriji, Petera Stephana Zurbriggena, ki da se ali iz zdravstvenih uzrokov se nije mogao o­da­zva­ti pozivu. Ali posredovao je, da je papa Franjo I. napisao pis­mo, u kom „dili blagoslov i oprošćaj grihov svakomu, ki dolazi na svetačnost otkriva­nja biste“.

U ime Zagrebačkoga sveu­čilišća se je nazočnim pri otkri­vanju biste obratila Ivana Ćuković Bagić rekavši uz ostalo: „Čast mi je pozdraviti vas u ime rektora Sveučilišća u Zagrebu g. prof. dr. Damira Borasa. I kao prorektorica spomenutoga sveučilišća pozdrav­ljam vas i u ime cijele akadem­ske zajednice.

Povijest svidoči da su se pra­vi početki visokoga školstva javnoga karaktera u našoj domovini Hrvatskoj javili 1607. ljeta otvaranjem isusovačke gimnazije u Zagrebu na koj je započeo filozofski studij 1662. ljeta. Skupina isusovcev aktivno je premiš­ljala kako hrvatskoj mladeži osigurati akademsku izobrazbu u Hrvatskoj i to zbog toga da naša mladost više ne mora odlaziti na studije u inozem­stvo. Među tim isusovcima se posebno istaknuo pater Filip Kaušić – Gradišćanski Hrvat, sin ovoga mjesta, Celindofa (Zillingtal). Kaušić se tu ro­dio 22. travnja 1618. godine — dakle, prije 400 godina. Svu­gdje u katalogi i nekrologi ga nazivaju Croata, ponegdje Ungaro-Croata. 

Pater Kaušić je ostao zlatnimi slovami upisan u akademsku, znanstveno-kul­turnu povi­jest Hrvatske. Nai­me, on je od cara Leopolda I. u Ebersdorfu ishodio diplomu kom cesar Leopod I. udovoljava njegovim željama, ratificirajući utemelje­nje i podig­nuće isusovačke, jezuitske Akademije, odnosno Filozofskoga stu­dija u Zagrebu, na čast Sveu­čilišća. Diploma nosi nadnevak: 23. septembra 1669. ljeta! Tako je uz zauzimanje patra Kau­šića nastalo Sveučilišće u Zagrebu ko će iduće leto slaviti 350 ljeta svojega postojanja. Zanimljivo je da je i Sveučiliš­će u Innsbrucku utemeljeno to isto ljeto — doduše nekoliko dani kasnije, točnije 15. okto­bra — tim ča je tamošnja isusovačka gimnazija uzdignuta na rang sveučilišća. 

S ponosom i zahvalnošću is­tičem da na početku oblikovanja najvećega i najstarijega sveučilišća u Hrvatskoj stoji jedan gradišćanski Hrvat — sin ovoga kraja ki je zadužio svo­ju staru domovinu. A on i nije jedini. Ovde tribam spomenuti i druge gradišćanske Hrvate ki su obogatili (i oboga­ću­ju) svitsku i našu znanost i kul­turu. Podsjećam, na primjer, na Ivana Filipa Vesdina — gradišćanskoga Hrvata — ki je uz materinski hrvatski jezik govorio još desetak drugih europskih jezikov, a kao dugoljet­ni misionar u Indiji autor je prve tiskane sanskrtske grama­tike tt preteča indijskih i indo-europskih studijov. 

Danas uzahvali p. Ka­ušiću, velikomu sinu gradišćanskih Hrvatov, u rodnom mu Celindofu, Sveučilišće u Zagrebu, prigodom 400 obljet­nice njegovoga rodjenja i u su­sret 350. obljetnici Sveučiliš­ća u Zagrebu (Almae Matris Cro­aticae), poklanja i postavlja brončano poprsje. Ono, želji biti znak ve­ze gradišćanskih Hrvatov sa starom domovinom ali i znak posebnih odnosev iz­med dvih držav: Rep. Au­s­trije i Rep. Hrvatske i zahvaljujem dr. Herbertu Gassneru.“

(ur.)