Na pitanje, gdo je kršćan, pokojni engleski kardinal, Newman je ovako odgovorio: Takov človik, ki čeka! Ovu rečenicu moremo još dopuniti tom mišlju: Kršćan zna koga čeka.

 

Svi čekaju zapravo Boga, ali ne poznaju ga, zato ga izričito ne čekaju. Svi čekamo spasitelja od nevolje, muke, križa, tako oni, ki vjeruju u vječni život, čekaju spas po smrti. Vas život nam je čekanje. Gdo ne vjeruje u Boga, ta čeka pinez, vlast, velik glas.
 
Mi čekamo na Boga-Spasitelja, ki se je rodio u Betlehemu. Ali On za čuda jače čeka nas, nek mi njega. To nam mora nastati u adventu svisno: Bog te čeka u Betlehem. Svi smo pozvani u Betlehem, pastiri i mudraci. Advent je ada, da ove tajedne šetujemo u Betlehem pred Boga, da mu se poklonimo. Kad nešto kanimo dostignuti, mobiliziramo si svu snagu, pamet, srce. To činimo i premaBogu, mobilizirati svu našu snagu, molitvu i upriti oči u to dite, ko leži u jaslica zbog nas.
 
 
Ovomu slično se je izrazio ugarski pjesnik Aleksander Weöres: „Borim se, ali ne znam za koga, i ne znam protiv koga, ne znam niti cilja, ali ta cilj pozna mene.“
 
Tako je, ta Bog koga mi ne poznamo, ali on pozna nas. On nas pelja k sebi, u Betlehem k jaslicam. Mi ne čekamo zaman. U Betlehem došao je kao siromah, ali na koncu svita dojt će u svojoj diki. Onda ćemo poznati takovoga, kakov je, jer u jaslica ga mnogi nisu upoznali i nepoznaju ga ni danas.
 
Viktor Frankl piše u svojem spisu »Der Mensch auf der Suche nach Sinn« (Človik na popraki za smislom): „U koliko zna človik zabiti na sebe, misliti živiti za druge, u toj mjeri je našao samoga sebe.“ Na cimitoru u Münchenu počivaju zemaljski ostatki glasovitoga mudraca Martina Deutlingera. Neočekivano je umro u 49. ljetu. Njegovi učeniki su sljedeće napisali na njegov grobni spomenik: Barka je odmah došla do obale, parte, kamo je plovila.
 
Svi plovimo na burnom morju. I našu barku hitaju slapi simo, tamo. Ali naš kormilar neka bude Bog. Budimo i mi tako mirni, kako je bio mali ditić jednoga kapetana na brodu. Slapi hitaju brod simo, tamo, svi strahuju, samo ov mali ne. Pitaju ga, ča se ne bojiš. Mali: Ne bojim se, jer je moj tata na brodu, on me je još uvijek od svega obranio, tako će i nas. Pozvati Boga u naš brod, da putuje s nami i spuniti ćedu se i nad nami obećanja. Nebojte se, ja sam s vami, ča do konca svita.
 
Projti do Betlehema i uzeti Božje Dite sa sobom, to je naš program u adventu, a to sve drugo će nam se dodati.

Kategorije