„Borištof je dično selo“ je bio naslov referata, koga je u Kugi u Velikom Borištofu držao akademik dr. Nikola Benčić povodom serije priredab pod geslom »90 ljet Gradišće«. Benčić je petak, 28. oktobra na primjeru istaknutih ličnosti pokazao na važnost Velikoga Borištofa a kasnije i veleopćine Veliki Borištof u političkoj, kulturnoj i školskoj povijesti gradišćanskih Hrvatov.
VELIKI BORIŠTOF — Borištof je dično selo/a va njem Hrvati/Na visoki nosu čelo/Nigdo im ne krati… (Mate Meršić Miloradić, 1916.). Ove svoje povijesne uloge su Velikoborištofci i dandanas svisni a to si daju posvidočiti redovito i od drugih. „Gradišćanski Hrvati imaju Beč kao metropolu, takaj i Budimpeštu, svakako i Zagreb, a u jednom odredjenom vrimenu je bio i Veliki Borištof centar“ rekao je Benčić kao uvod svojemu vrlo zanimljivomu referatu. Egzemplarično je istaknuo dr. Lovru Karalla (1894. -1965.) prvoga demokratski odibranoga zemaljskoga poglavara Gradišća po Drugom svitskom boju. Po priključenju današnjega Gradišća Austriji su ovde počeli krojiti Hrvatsku stranku, ka nije uspila, jer je nje vrhovni kandidat prešao u Kršćanskosocijalnu stranku, kasniji Övp. „Ivan Čuković je prijavio policiji 1923. da će se u Dolnjoj Pulji utemeljiti Hrvatska stranka. Na to je policija razbila tu sjednicu i uhapsila peljače“ je rekao Benčić, dodavši „sve ča stoji u Članku 7. Državnoga ugovora iz 1955. ljeta stoji jur u programu Hrvatske stranke, samo puno opširnije, u 1923. ljetu“.
O navodno ugarskom nazivu sela kao (Nagy) Barand rekao je Benčić da je ovo najvjerojatnije slavensko ime (jer ug. baran = blago), a „da vi danas još govorite hrvatski imate zahvaliti pred svim Lovri Bogoviću (1719. - 1789.) ki je dao našemu narodu dušu“. Bogović je 1754. utemeljio Hrvatsko bratinstvo u Željeznu na Brigu (skupa s Bogomirom Palkovićem). Bogovićeva »Hiža zlata« je doživila 46 izdanj.
Isto kao Bogović je za hrvatski jezik i književnost bio vrlo važan školnik Mihovil Naković (1840. - 1900.). Rodjen je u Velikom Borištofu a danas se njega pred svim spominje i Koljnof, kade je bio duga ljeta školnik a kade je i pokopan. U školi je on upeljao gajicu (hrvatska slova č, ć, š, ž namjesto ugarskih) još okolo 1870. ljeta, dokle ih je Crikva preuzela stoprv početkom 20. stoljeća.
U svojem referatu se je Nikola Benčić još posebno spomenuo rodjenoga Maloborištofca Ignaca Horvata (1895. - 1973.), književnika i urednika kao i rodjenoga Šuševca Rudolfa Klaudusa (1895. - 1979.), slikara, intelektualca i školskoga nadzornika.
(uredn.)