U ovoj rubriki smo jur jednoč spomenuli, da interferencije nastaju zbog kontakta s nekim drugim jezikom. Tako i mi, na primjer, u na­ši govori čudakrat tvorimo rečenice prema nimškomu modelu. Zato ćemo se danas baviti primjeri, ki se redovito čuju, ali ki su krivi — ada ne odgovaraju hrvatskoj gra­matiki — jer su doslovan pri­jevod iz nimškoga jezika.

Glagole obično vežemo uz padeže kot u nimškom a ne kot u hrvatskom jeziku, pak se čuje: 1) „govorim prik te­be“ (nim.: ich spreche über dich) umjesto govorim o tebi, Isto tako moremo diskutirati o problemi a ne diskutirati prik problema. A skoro svaki dan se pominamo o vrimenu a ne prik vrimena. Primjeri u rečenici: Oni su se pominali o novomu farniku. Ča tvoj brat misli o njemu? Zapametimo si: pravilno je govoriti o komu, čemu. Glagol „govoriti“ potribuje ada lokativ!

2) Isto tako velimo i „vjerujem na Boga“ (ich glaube an Gott) umjesto vjerujem u Boga; Vje­rovati ali moremo u Boga, u ljubav, itd. Primjeri u rečenici: Neki vjeruju u prijateljstvo, dru­gi opet u človičju dobrotu. A je i takovih, ki vjeruju samo u pineze! A vač (u ča/u što) vi vjerujete? Zapametimo si: pravilno je vjerovati u koga ili ča. Glagol „vjerovati“ potribuje ada akuzativ!

3) Gramatički krivo je i: „bo­jim se od vuka“ ili „bojim se pred vukom“ (Angst vor dem Wolf haben), jer u hrvatskom jeziku ne tribamo uz glagol „bojati se“ nikakovu prepoziciju. Zato se mora reći: bojim se vuka. Primjeri u rečenici: Neki ljudi se boju nevrimena, kačov ili paukov. Drugi opet se boju gripe ili prehlade. A dica se obično boju škurine ili čemernih notov. Zapametimo si: pravilno je bojati se koga ili če­ga/česa. Glagol „bojati se“ potribuje ada genitiv!

(Nastavlja se)

(Zorka Kinda Berlaković; 64.)